Znanstveni časopis Nature Geoscience je nedavno objavio istraživanje koje govori kako će djelovanje čovječanstva “odgoditi” naredno ledeno doba, što se posebno odnosi na emisije CO2.
Međutim, emisije CO2 mogu i ubrzati dolazak ledenog doba. Trenutno, suh i hladan zrak s Arktika i Antarktika ne proizvodi dovoljno padalina, što znači da se snijeg topi prije nego što se uspije nataložiti. Povećanjem globalnih temperatura zrak postaje sve vlažniji, što dovodi i do većeg broja padavina. Čaša će se preliti onoga trenutka kad količina padavina nadmaši brzinu topljenja snijega, što će dovesti do širenja polarnih regija.
Utjecaj na ovo imaju i Milankovićevi ciklusi, nazvani po srbijanskom znanstveniku Milutinu Milankoviću. On je prije stotinjak godina opisao utjecaj Zemljine orbite na klimu, a kao glavne elemente nastanka ledenog doba navodi Zemljinu rotaciju oko Sunca, nagib Zemljine osi i njenu sporu rotaciju. Milankovićevi ciklusi, sami po sebi, nisu dovoljni za nastanak ledenog doba, ali služe kao “pojačalo” za sve atmosferske promjene koje utječu na klimu.
Znanstvenici s Cambridgea, koji su objavili rad u časopisu Nature Geoscience, navode kako nas iduće ledeno doba očekuje za 1500-2000 godina. Zemlja se, tehnički gledano, još uvijek nalazi u ledenom dobu što dokazuje postojanje stalnog ledenog pokrova na Antarktici i Grenlandu. Pitanje je, dakle, vremena kada će se taj pokrov proširiti, što će dovesti do smanjenja razine mora.
Reljef je jedan od najboljih pokazatelja ledenog doba i otkriva gdje je ledeni pokrov bio najdeblji. Europski primjer toga nalazimo u Finskoj i Baltičkom moru. Preko 180000 jezera u Finskoj i samo Baltičko more su rezutat slijeganja terena uslijed velike količine nataloženog leda. Sjevernoamerički primjer ovoga nalazimo u Hudsonovom zaljevu i Velikim jezerima koji su nastali iz istih razloga.
Iako je raspored Zemljine kore bio isti pri posljednjem ledenom dobu, karta tadašnje Europe je izgledala puno drugačije nego danas. Ledeni pokrov je spojio Irsku i Veliku Britaniju s ostatkom Europe. Skandinavske i baltičke zemlje, Poljska, sjeverni dio Njemačke su bili pod ledom. Ledena kapa je pokrivala Pirineje i Alpe, što se nastavljalo po najvišim vrhovima Dinarida Velebitu, Bjelašnici, Veležu, Čabulji, Durmitoru i Kopaoniku. Jadransko more, za vrijeme posljednjeg ledenog doba, nije postojalo sjeverno od Zadra, a i u južnim dijelovima je bilo smanjeno. Neretva je, primjerice, tekla sve do Pelješca.
Europsko područje koje će se, prema projekcijama, naći pod ledenim pokrovom danas nastanjuje preko 200 milijuna ljudi, ne računajući Rusiju. Ledeno doba se neće pojaviti u jednom mahu već postupno, što će dovesti do postupnih migracija stanovništva sa sjevera.
Ukoliko u slijedećih 2000 godina ne dođe do globalne kataklizme koja dovesti do istrijebljenja čovječanstva, upravo bi novo ledeno doba to moglo prouzročiti.
