Ljudi umiru na različite načine, neki od tih načina prilično su uobičajeni, a neki zbunjujući. Jedna od smrti koja se danas smatra nejasnom je ona 12. američkog predsjednika Zacharyja Taylora.
Taylor je preminuo na današnji dan prije 175 godina, 9. srpnja 1850., a u trenutku smrti bio je na predsjedničkoj dužnosti nešto dulje od godinu dana.
Prema sačuvanoj dokumentaciji na kraju su mu presudile trešnje i ledeno mlijeko, što zvuči prilično neuvjerljivo, pa krenimo provjeriti koliko u toj priči ima istine.
Taylor je bio prekaljeni borac, a povjesničarka Clara Rising nazvala ga je Eisenhowerom svog vremena, jer je veći dio života proveo na bojištu. Rano je stekao u ratu status nemilosrdnog ubojice. Najveću slavu su mu donijele dvije velike pobjede u ratu protiv Meksika u razdoblju između 1846. i 1848., a bile su to bitke kod Palo Alta i kod Buene Viste.
Nakon njih je slavljen kao nacionalni heroj. Takva popularnost ga je “gurnula” u politiku iako je sam bio za nju prvotno nezainteresiran. Za predsjednika ga je kandidirala Vigovska stranka, koja je vjerovala, s obzirom na njegovo južnjačko porijeklo, da na mjesto predsjednika postavlja čovjeka koji će omogućiti širenje ropstva i s kojim će uopće lako manipuirati jer se činio apolitičnim.
No, kada je izabran za predsjednika 1848. godine pokazalo se da je predsjednik znatno “tvrđi orah”. Nisu računali na njegovu tvrdoglavost. Naime, kao što je “preko noći” postao popularan tako je tu svoju popularnost brzo i izgubio. Potpuno neočekivano nije dozvolio daljnje širenje ropstva na novim teritorijma.
Dana 4. srpnja 1850. Taylor je prisustovao prazničnom prikupljanju sredstava za daljnju izgradnju Washingtonova spomenika. Kada se te večeri vratio u predsjedničku rezidenciju iscrpljen vrućinom, bio je silno gladan i unatoč upozorenjima liječnika dao si je oduška u jelu.
Poslije veće količine hrane napio se ledenog mlijeka i dodatno najeo trešanja. Samo sat vremena kasnije mu je pozlilo. Počeo je osjećati mučninu i bolove, a zatim je uslijedilo mukotrpno povraćanje praćeno dijarejom.
Uz njega je bio liječnik Thomas Miller koji je, kažu, optužen ranije za nesavjesno liječenje predsjednika Williama Harrisona, a zbog čega ga Lincoln nije želio u svojoj blizini. Dakle, ne baš savjestan liječnik davao mu je otopinu živinog klorida, kinina i opijuma.
Sam živin klorid sigurno nije pomogao u liječenju već je prije pogodovao smrtnom ishodu. U noći 8. srpnja Taylor je već bio siguran da će umrijeti, a navodno je prije smrti rekao iduće:
Na žalim zbog ničega, ali žao mi je što ću napustiti svoje prijatelje.
Pitanje je samo koliko je ova izjava autentična jer je Taylor bio okružen velikim brojem neprijatelja pa je možda ova rečenica bila svojevrsni alibi i poigravanje s javnim mnijenjem.
Kao uzrok njegove smrti obično se navodi gastroenteritis, što je pomalo čudno jer je ovakav stari i iskusan vojnik imao ono što su na jugu nazivali "probavom noja".
