Goran Milić, poznato TV lice, dugogodišnji novinar, urednik i direktor brojnih medijskih kuća, te direktor vijesti i programa na Al Jazeeri Balkans, za Radiosarajevo.ba otkrio je koje su to tajne dobrog novinarstva, na koji način nastaje Alkemija Balkana, te je podijelio priče o svojim iskustvima s mnogobrojnih putovanja...
Čast je sjediti na kavi sa Goranom Milićem. Čovjek koji je proputovao svijet, doajen novinarstva sa više od 40 godina iskustva i prije svega, izuzetno zanimljiva osoba, zna kako sugovornika zainteresirati za svaku temu. Od bh. gospodarstva, preko hrvatskih i južnokorejskih brodogradilišta do ljepota Francuske i tajni Afrike, Milić zna skoro sve. A zna i kakav je sarajevski noćni život, za koji kaže da ga iscrpi jer djeluje kao da počinje u ponoć:
''U Sarajevu je praksa kad se izađe da se nema mjere, uvijek se ostaje do kasno. Ja više iza 1 sat nikad ne ostajem, ali i to mi je puno. Sljedeći dan mi uvijek bude teži nego obično. A kad ostanem doma nešto napišem, pripremim za sutra, pogledam televiziju... Onda sam kao dječak''
Rođendan je, kaže, proslavio u društvu kolega u redakciji, te na večeri sa bliskim prijateljima Salkom Selimovićem i Stjepanom Kljujićem, sa kojima se prisjećao starih vremena.
Rođendan Gorana Milića i njegove vozačke dozvole
Milić se na svojevrstan način i u našem razgovoru osvrnuo na nekad i sad, pričajući o novinarstvu u Jugoslaviji i novinarstvu danas.
U emisiji Alkemija Balkana koja se emitira na Al Jazeera Balkans Milić publiku vodi kroz današnju Bosnu i Hercegovinu: od Velike Kladuše do Trebinja, od Posušja do Zvornika, od Brčkog do Mostara, od Sarajeva do Banje Luke. Za razliku od većine sličnih emisija koje se dotiču političke, ekonomske, socijalne, kulturne i sportske tematike, u ovom serijalu ne govore političari, 'službeni intelektualci' i dežurni analitičari bosanskohercegovačke zbilje.
''Tajna je u 'skakanju' sa teme na temu, jer bi emisija samo o industrijskoj proizvodnji publiku zbunila, sve bi im se pomiješalo. Svaka emisija je napravljena magazinski, da ima malo ekonomije, da ima malo mentaliteta, da ima prirodnih ljepota i načina života u BiH'', otkriva Milić i dodaje:
''Pogledajte emisiju više puta, vidjet ćete da i nije baš neka pozitiva i holivudska sreća. Ne postoji nijedan čovjek koji je rekao 'ja sam bezbrižan, ja imam novca i nisam pod stresom'. Takvog nema. Ljudi rade. Nismo mi rekli da su to dobre plaće, ali jesmo primijetili da je raskorak između novčane gotovine i imovine vidljiv - ljudi imaju bolje kuće nego što bi im plaća mogla dopustiti. Sami su gradili, snalazili se.''
On kaže da se osjeti kriza u zemlji, ali i da postoji vjera u rješenje, bez upiranja prstom na pojedince i etničke skupine: „Svaka debata prestaje kada se ljudi okupe u svoj nacionalni korpus.“
Osvrćući se na život u BiH, Milić smatra da se sve stvari koje ne sliče Zapadu kod nas kritiziraju.
''Mi zaboravljamo da kod nas ima dobrih stvari. Uvijek govorimo kako je u Danskoj riješen problem nezaposlenosti i kako oni imaju 80 posto od svoje plaće, pa mogu dobro živjeti dok ne nađu drugi posao. Ali mi zaboravljamo da u Danskoj nema rođaka, brata, sestre, tate i mame koji će ti pomoći, te da taj rok državne pomoći kod njih nije bezgraničan, nego limitiran na godinu dana, da odbijanje posla znači skidanje s burze.''
Intervju u cjelosti možete pročitati na portalu Radiosarajevo.ba
