Djeca i mladi iz jednoroditeljskih obitelji suočavaju se s brojnim izazovima – od predrasuda okoline do kršenja njihovih prava zagarantiranih zakonom. Istraživanje sprovedeno u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji pokazuje da mladi iz ovih obitelji najčešće nailaze na prepreke u oblastima obrazovanja, pristupa socijalnim uslugama i ostvarivanja ekonomskih prava. O rezultatima istraživanja i stvarnim problemima s kojima se suočavaju, razgovaramo s jednim od autora istraživanja – Stanišom Stankovićem, prenosi Insajder.
Prenose kako je opći zaključak istraživanja je da Sjeverna Makedonija nudi model integrirane podrške, Srbija se ističe stabilnim zakonodavnim okvirom uz prostor za ciljana poboljšanja, dok Bosna i Hercegovina, usprkos fragmentiranom sustavu, pokazuje potencijal za lokalne uspjehe. Kao važan korak u rješavanju problema, preporučuje se uspostavljanje alimentacijskog fonda u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini, koji bi osigurao financijsku podršku deci kojima odsutni roditelj ne ispunjava obaveze.
“Naše istraživanje i istraživanja koja su do sada su viđena u javnosti pokazuju da veliki broj, više od polovine roditelja koji imaju obavezu da plaćaju alimentaciju, to i ne rade. Njihova obaveza se najčešće završava na samom početku sudskih presuda. Postoji krivično delo, na primer u Srbiji, ako određeni roditelj izbjegava izdržavanje svog djeteta, ali se rijetko procesuira. U samim statistikama od strane suda može se vidjeti da je za jedan sudski postupak potrebno devet mjeseci, što je dugačak period i oduzima dosta vremena, a financijska podrška i potrebe djeteta su velike. Zato najava za podršku od strane države, tj. za uspostavljanje određenog alimentacijskog fonda koji je namijenjen samo ovoj populaciji jeste od velikog značaja i država bi preuzimala teret da ako roditelj ne plaća alimentaciju dva mjeseca uzastopno, da dobije podršku od strane države. A naravno, država ima svoje pravne mehanizme kojim putem mogu da im se obrate ako taj roditelj i dalje ne plaća alimentaciju,” kaže Stanković.
Istraživanje je pokazalo da zemlje u regiji imaju isti problem kao i Srbija, oko alimentacija. Kako kaže Stanković, pored pravnog, problem ima i određeni sociološki i društveni fenomen.
“To je uglavnom situacija kada roditelji koji imaju obavezu da plaćaju alimentaciju, misle da je alimentacija namijenjena njihovoj bivšoj supruzi ili suprugu, a u stvari alimentacija je namijenjena njihovom djetetu”, pojašnjava Stanković.
U javnosti je uglavnom poznat izraz “samohrani roditelj”. Međutim, postoji još jedan koji glasi “jednoroditeljske obitelji''. Ta dva termina ljudi često miješaju, a razlika postoji.
“Samohrani roditelj je termin koji je poznat u javnosti i u zakonima i ustavima Srbije i Bosne i Hercegovine i prije svega se odnosi kada je jedan roditelj preminuo, oduzeto mu je roditeljsko pravo ili je u zatvoru, dok je jednoroditeljska obitelj zapravo jedan sociološki fenomen i pojam koji se pojavljuje kada su roditelji razvedeni ili nisu roditelji.. .Mladi iz samohranih i jednoroditeljskih obitelji, iako nisu na neki način pravno isti, imaju itekako iste potrebe i zato se ovo istraživanje fokusira na te kategorije.”
Djeca i mladi iz obitelji s jednim roditeljem često nailaze na probleme. Istraživanje koje je rađeno u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji je probalo da pronađe ključne i da ih usporedi.
“Na prvom mjestu je ekonomska sigurnost i stabilnost, jer sama kategorija i sama situacija u kojoj se nalaze ovi mladi ljudi i njihovi roditelji; to su samohrani roditelji i roditelji čiji drugi partner ne može da izvršava svoja roditeljska prava i potrebna im je ekonomska sigurnost. Onda dolazi pravna zaštita, da li ustavom, zakonima ili podzakonskim aktima, a na trećem mjestu je stigma i podrška od strane institucija, ali i od same sredine i okoline.”
Što se tiče Srbije, postoji strategija za mlade u Srbiji do 2030. godine, koja promovira inkluziju, bar na papiru. Ali se postavlja pitanje - ima li u njoj dovoljno mehanizama podrške za mlade iz samohranih i jednoroditeljskih obitelji?
“Na početku je lijepo napomenuti da Srbija već ima jednu strategiju od 2015. do 2025. godine koja je na neki način obuhvatila opću kategoriju mladih koji dolaze iz neke kategorije koje nemaju puno mogućnosti ili su s nekim manjim mogućnostima. Dok je ova nova strategija malo proširenija verzija i na neki način fokusira mlade na inkluziju i na njihovu zastupljenost u institucijama i društvenom životu, što daje konkretnu podršku mladima. Iako nema posebna točka koja se izdvaja u samoj strategiji za mlade i samohrane i jednoroditeljske porodice, ipak sama strategija dosta promovira inkluzivnost i otvorenost institucija, kao i građanskog sektora, koji ovdje pomaže i tu je da podsjeti da ovi mladi ljudi imaju posebne potrebe kada je riječ o njihovom ekonomskom, obrazovnom ili psihosocijalnom osnaživanju”, rekao je Staniša Stanković koji je jedan od autora istraživanja, sprovedenog u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini.
