Fejićeva ulica, smještena u srcu Mostara, skriva u svojim kaldrmama priče koje sežu stoljećima unatrag. Prema istraživanju Senade Demirović, objavljenom u publikaciji ''Značaj ulice u historijskoj jezgri grada, evolucija kroz stilske periode i redizajn u savremenom kontekstu – Ulica Braće Fejića Mostar, jul 2003.'', ova ulica formirana je između 1470. i 1620. godine, a današnji naziv nosi od Drugog svjetskog rata, u znak sjećanja na braću Fejić, borce protiv fašizma.
Prva mahala koja je formirana u ovom dijelu grada bila je Sinan-pašina mahala, kasnije poznata kao Atik (Stara) mahala. Mahalu je krasio trg Mejdan, gdje su se nalazili značajni javni objekti, uključujući rezidenciju guvernera, džamiju Sinan-paše (1474.), hamam te kasnije i sudsku zgradu.
Sredinom 16. stoljeća Mostar je doživio izuzetan urbani procvat, što se odrazilo i na Fejićevu ulicu. Više od stotinu dućana izgrađeno je u mostarskoj čaršiji, dok je Karadžoz-beg podigao džamijski kompleks i doprinio razvoju urbanog krajolika. U ovom razdoblju Fejićeva postaje važan trgovački i kulturni centar.
Dolaskom Austro-Ugarske vlasti (1878.-1918.) Fejićeva ulica dobiva novo lice. Građevine poput apoteke Thonhausera (1879.), bolnice (1880.-1888.) i hotela Orient, uz mnoge druge, oblikuju novu vizuru ulice.
Pored povijesne važnosti, Fejićeva ulica simbol je povezanosti grada, spajajući Musalu i Stari grad, ali i vežući stari Mostar s dolinom Neretve. Sama rijeka Neretva, čije ime dolazi od keltskog izraza ''Božanstvo koje teče'', bila je od presudne važnosti za razvoj grada, a Fejićeva ulica predstavljala je sponu između svakodnevnog života i rijeke koja simbolizira Mostar.
Danas, Fejićeva ulica ne nosi samo povijesnu vrijednost, već i urbanu dinamiku Mostara, spajajući prošlost i sadašnjost u svakodnevnom životu grada.
