Rastući s djecom
Dr. Ranko Rajović u podcastu Rastući s djecom – Djeca su sve sebičnija
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Samo tjedan dana nakon posljednje epizode podcasta Rastući s djecom, vraćamo se s novim izdanjem koji zbog velikog interesa želimo što prije podijeliti s vama. Naime, u novoj epizodi gostuje ugledni novosadski liječnik dr. Ranko Rajović, poznat po tome što je svoja medicinska znanja odlučio primijeniti u pedagogiji.
Stigavši u Mostar kako bi održao svoj NTC seminar, odvojio je i svoje dragocjeno vrijeme za podcast portala Bljesak, te otkrio kako se kao internist i endokrinolog našao u svijetu pedagogije.
Rajović ističe kako nova medicinska saznanja treba što prije implementirati u odgoj i obrazovanje, s obzirom na to da se okruženje u kojem danas djeca odrastaju uvelike promijenilo, te rješenja na nove probleme ne možemo tražiti u starim knjigama.
Pored svog osobnog profesionalnog puta, donosi nam priču o razvoju i funkcioniranju dječjeg mozga. Kako nekoliko puta ističe ''Mozak je organ za preživljavanje'' i zato roditeljima savjetuje da ne budu prezaštitnički nastrojeni prema djeci, da im sve ne serviraju nego da ostave djecu da se malo pomuče, a onda će ih najviše nagraditi upravo njihov mozak porcijom dopamina, hormona nagrade.
Pročitajte još
Djeci ne smijemo oduzeti ono što je za njih najvažnije, a to su kretanje i igra, ističe Rajović: ''Vodite dijete u šumu, u park, na livadu, neka padnu 500 puta. Zašto? Svaki put kada pada, dijete pruži jednu ruku – dvije ruke – lakat – rame i nauče da padnu. Ako ne nauče da padnu s godinu, dvije, kad će naučiti? Što imamo sada, povrede – u vrtiću padne dijete kao daska, slomi i nos i zube, a ne ogoli dlanove, ne ispruži ruke. Zašto? Pa mozak mora naučiti čak i to da ispruži ruke kad pada.“
Za dječji razvoj okruženje je važno 100%, a danas se okruženje bitno razlikuje od onog u kojem smo mi kao njihovi roditelji odrastali, posebno zbog sve većeg korištenja ekrana, za koje je dokazano da negativno utječu na razvoj mozga. S jedne strane, djeci se uskraćuje kretanje, s druge strane omogućuje duža upotreba ekrana, pa ne čudi sve veća bojazan što će biti s novim generacijama, u kakvom će svijetu živjeti i koliko će biti spremni nositi se sa životnim izazovima.
Rajović naglašava da ekrani i igranje video igrica na mozak utječu kao droga, donoseći u kratkom roku visoke razine dopamina, zbog čega im je realni svijet nezanimljiv, a društvene mreže i opasni izazovi postaju posebna prijetnja koju doktor uspoređuje s mračnim ulicama, u koje roditelji djecu sigurno ne bi pustili da znaju koliko su opasne. Stoga roditelje poziva na postavljanje granica u korištenju mobilnih telefona koji utječu na sve manje empatije kod djece.
''Djeca su sve sebičnija, taj egoizam se vidi. Ne gledaju potrebe drugih, gledaju samo sebe. I sad je naravno pitanje kako će oni sutra funkcionirati?! Kako će uopće ulaziti u komunikaciju da imaju momka, djevojku, oni ne znaju komunicirati?! Kako će sklapati brakove, gdje je tu prag tolerancije, neće ga biti?! Mi stvarno ulazimo u nešto nepoznato, moramo se zamisliti. A ne linija manjeg otpora - ''Ma kako je svima bit će i meni''. Nemojte to raditi! Hoćemo sutra svi kod logopeda, kod defektologa, kod psihologa, kod psihijatra...'', izrazio je dr. Rajović svoju zabrinutost za buduće naraštaje, a gradske vlasti poziva da urede parkove, uvedu dodatnu kontrolu prometa, kako bi ustvari realni svijet za našu djecu bio ljepše i sigurnije mjesto.
Kako izgledaju nelogične igre i zašto su dobre za djecu, u kojem smjeru trebaju ići promjene u obrazovanju, zato je sve više učenika s odličnim ocjenama, a lošijim stvarnim rezultatima u znanju, jesu li potrebne brojne aktivnosti za djecu i kako se razvija kreativnost, kakve veze imaju žvakanje i skolioza te još puno toga, doznajte u ovoj vrlo korisnoj epizodi podcasta Rastući s djecom urednice i voditeljice Ane Pavlović.
