Jedna lijepa priča

Kozo – Rama: Najradosniji Božić je u toplini doma uz brojnu obitelj

Tko jednom ovdje dođe sigurno će se izrazito ugodno osjećati i ponovno će rado doći.
Lifestyle / Obitelj | 23. 12. 2020. u 18:49 Ramski vjesnik

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Božić je blagdan obitelji koji sam po sebi nosi radost Božje ljubavi prema čovjeku. Nosi ljubav prema obitelji, zajedništvu, nosi radost iščekivanja i susreta. Susreta Boga i čovjeka, susreta čovjeka s čovjekom, susreta brata s bratom, sestre sa sestrom, roditelja i djece, djedova i baka s unučadima i praunučadima… susret prijatelja i susjeda…

Kako sve te susrete spojiti ovogodišnjeg Božića uz opasnost od toliko spominjanog Covid-19 (koronavirusa)?

Upravo to je bio povod da posjetimo brojnu obitelj Kordić u mjestu Kozo u općini Prozor-Rama. Ovu zanimljivu obitelj upoznali smo već ranije kada smo bilježili kako se živi na 1280 metara nadmorske visine. I od tada rado se vraćamo u krajeve od Orašca, preko Proslapske planine do Kozla odakle puca prekrasan pogled na Ramsko jezeru i skoro cijelu Ramu. Lijep je taj pogled koji očarava u svako godišnje doba, a kako je živjeti ovdje najbolje znaju mještani koji se nisu dali pomjeriti odavde nigdje niti se dati za nekim lagodnim životom.

Foto: Ramski Vjesnik / Kordići

Prolazeći vijugavim putom zamjećujemo stražare koji budno prate na ove krajeve. Osim pasa tornjaka koji prate stada na uzvisinama i dočićima jer još nema snijega ovog prosinca. Mogu se susresti i orlovi koji svakog došljaka prate s visine i upozoravaju ako se dogodi što nepredvidivo.

Kako obitelj Kordić proslavlja Božić?

Stižemo na Kozo, do obitelji Kordić. Jozo i Slaven hrane i vezuju lovačke pse koji su danas bili u lovu sasvim kratko i to upravo zbog najavljenih gostiju.

Pred kućom je stupa već spremna za stupanje pšenice. Anđa i Marija pripremiše pšenicu, a Mile i Slaven, a nije po strani ostao Mato, momačkim rukama brzo i spretno istupaše pšenicu.

''Božić bez kešketa je nezamisliv. Svi volimo keške i ono je jelo koje se priprema samo za Božić. Nakon što se pšenica istupa, ljuska se odvoji na vjetru, osuši se te se kuha i to oko tri sata. U keške se dodaje posebno skuhana kokoš. Dodaju se komadi mesa. Keške se ne soli dok se kuha nego prije samog jela se soli i počini maslom'', reče Anđa s posebnim užitkom kao da je pred njom tek skuhano keške.

U obiteljskoj kući Veselko je spreman s čašicom dobrodošlice. Odmah je tu vino, pivo, rakija, a Slaven se dade u pripremu meze.

Obiteljski ugođaj, radosna susretljivost, miris Božića i toplina doma osjećaju se u svakom koraku, u svakoj riječi dok razgovarate.

Kozo, Proslapska planina, Orašac, Klanac i Maglice pripadaju župi Rama Šćit. Na Orašcu je izgrađena filijalna crkva posvećena Svetom Nikoli Taveliću koja je izgrađena 1969. godine.

''Na misu idemo na Orašac nedjeljom i blagdanima. Kod nas nema zornica, ali smo znali često otići i u Rumboke i na Šćit. Ove godine je drugačije zbog korone. Ona nama sigurno neće pokvariti Božić jer je važno uzajamno poštovanje, a mi smo tu uvijek zajedno, jedni uz druge'', jednostavno opisa Veselko njihov zajednički život.

Tijekom Došašća kao i u drugim dijelovima Rame, tako i na Kozlu i cijeloj Proslapskoj planini ne zaboravljaju se stari običaji kao što je obilježavanje Materica na treću nedjelju Došašća i Očića u četvrtu nedjelju. Na Svetu Luciju sije se pšenica.

Osim duhovne pripreme za Božić i običajne neizostavna je ona kulinarska. Marija započe nabrajati te pripreme:

''Obavezno pravimo šape, oraščiće, breskvice i druge suhe kolače. Prije smo pravile Anđa i ja, a sada je tu naša Valentina koja je kao završena kuharica spretna u svemu. I Marija joj pomaže iako je najmlađa. Pripremaju se burek i sarma.''

Nastavljamo razgovor o pripremama za Božić. Slaven je već narezao suhog mesa i odlične kobasice spravljene od divlje i domaće svinje. Anđa i Marija naizmjenično na ručni mlin samlješe kavu koja zagolica osjetilo mirisa.

''Na sam Badnjak mi muški imamo svog posla. Obavezno se peče na ražnju odojak i janje. Taj dan se posti. Nekad se unosio badnjak, sada toga više nema. Sada se i božićna jelka ranije nakiti. Navečer se zajednički večera. Nakon večere pjevamo onu našu staru božićnu pjesmu U sve vrime godišća. Ko može ode na ponoćku u Rumboke ili na Šćit, jer na Orašcu nema ponoćke'', sažeto ispriča Veselko o Badnjaku.

Obitelj Kordić krasi jedna osobitost. Danas su moderne obitelji sa svega nekoliko članova. Svaka živi za sebe. Kod njih je sasvim drugačije. Dvije obitelji koje žive zajedno kao jedna. Jozo i njegova supruga Anđa izrodili su Milenu, Mariju, Milu, Slavena i Ivana. Veselko i Marija imaju Darija, Valentinu, Matu i Martinu. Veselko i Jozo imaju tri polubrata i sestru koji su otišli za svojim životom u druge krajeve.

Foto: Ramski Vjesnik / Blagdanska atmosfera

Zasigurno je lijepo čuti njihovu božićnu pjesmu i na Badnjak i na sam Božić.

O samom Božiću i božićnim danima Veselko nam s posebnom radošću ispriča:

''Na Božić muški hodaju od susjeda do susjeda i s pjesmom čestitaju Božić. Najljepša je ona čestitka ''Na dobro vam došao Božić i Sveto Porođenje Isusovo, domaćin odgovara I s tobom Bog dao zajedno Nakon čestitanja negdje oko 1 ili 2 sata je zajednički ručak. Na stol se iznosi sve ono što je pripremljeno. Molitva je prije jela i na kraju. Najstariji muški član obitelji gasi svijeće. Gleda se po dimu što će roditi; polje ili planina i prema kome će dim otići.

Poslije ručka idemo u goste kod najbliže rodbine, bilo s muške strane, bilo sa ženske'', ispripovijeda Veselko sve to redom kao da to u tom trenutku proživljava.

Zasigurno bi bilo zanimljivo biti dio ove obitelji na Badnjak i sam Božić. I ove godine će ih za zajedničkim ručkom biti najmanje deset.

Malo smo se morali dotaknuti i drugih božićnih dana.

''Nekada su se za Stipandan cure pokazivale da su za udaju. Tako bi obukle nošnju i na burečile da je to bio znak kako su spremne za ašikovanje i udaju. Toga više nema, ali se lijepo tih vremena sjetiti'', melankolično će Veselko o tim nekadašnjim danima.

Po ovom ambijentu, uživljenosti u priču korona Kordićima neće ni na koji način omesti proslavu Božića na najbolji način.

Šampioni u igri prstena

Kada smo završili razgovor o božićnim običajima dotakli smo se i drugih priča. Jedna od njih je svakako priča o igri prstena. Eh, tu se Jozo posebno našao. Rado nam je pričao o toj igri i šampionskim uspjesima i to s pravom. Kordići su kao ekipa nekoliko puta osvajali natjecanja u igri prstena gdje je sudjelovalo više desetaka ekipa.

''Pobjeđivali smo na turnirima koji su bili organizirani u Prozoru u Motelu Rama. Igrali smo i na drugim mjestima. Znali smo igrati i kući i ovdje u susjedstvu. Nedavno smo ovdje s prijateljima organizirali igru. Malo je sada drugačije jer moramo paziti na koronu'', ponosito ističe Jozo.

Foto: Ramski Vjesnik / Konji

 Dok smo se družili u ugodnom razgovoru čeljad su obavljala svoje redovne poslove o večernjeg namirivanja kućanstva. Kordići uzgajaju ovce. Ove godine imaju oko 130 grla. Imaju krave i 4 konja koji su im velika pomoć u svakodnevnim poslovima i sve to treba obići, nahraniti, napojiti i pregledati je li sve uredu. Svako jutro, tijekom dana i svaku večer.

Iako smo na Kozo došli u ranim popodnevnim satima, noć se debelo spustila a da to nismo ni zamijetili jer je vrijeme brzo prolazilo u ugodnom razgovoru tako da su proletjeli sati i sati. To samo još jednom potvrđuje radosnu gostoljubivost ovih ljudi koji se raduju svakom susretu i svaki prolaznik, putnik namjernik su ovdje dobro došli. Svatko će se tu osjećati kao kod svoje kuće.

Tko jednom ovdje dođe sigurno će se izrazito ugodno osjećati i ponovno će rado doći.

Kopirati
Drag cursor here to close