Sunčanica je česta gljiva u listopadnim i mješovitim šumama čitave Europe, a raste i na rubovima šuma, uz puteve i na livadama.
Kod nas se još zove i smrčulja, kozara, suncobran, kišobranara, srndakuša ili parazolka, a prepoznatljiva je po klobuku koji oblikom (i uzorkom) podsjeća na damski suncobran.
Mlade gljive imaju zatvoren, jajasti klobuk koji se s vremenom otvara i postaje plosnat. Obično je širok 10 do 30 centimetara, zna narasti i do 40, a sunčanica svjetska rekorderka težila je više od 25 kilograma.
Bijelkasti klobuk prekriven je smeđim ljuskicama koje su gušće u centru, a prema rubu se prorjeđuju. Zadnja provjera je li sunčanica doista sunčanica je prsten koji ova gljiva uvijek ima, a on je debeo i pomičan.
Sunčanice rastu od kasnog ljeta do jeseni, ali mogu se, ovisno o kiši, temperaturama i drugim čimbenicima, sresti i u srpnju pa i u svibnju, piše Punkufer.
Većina vrsta sunčanica je jestiva, a najčešće se prže na naglo ili pohaju, no ukusne su i u varivima, rižotima ili u umaku za tjesteninu.
Sunčanice ne smiju dugo stajati na sobnoj temperaturi, ali u papirnatoj vrećici ili hermetički zatvorenoj posudi u hladnjaku ostat će svježe nekoliko dana. Pazite da gljive nisu nabijene i stisnute.
Ako ih se odlučite osušiti, narežite ih na tanke trakice i osušite na prozračnom mjestu ili u pećnici zagrijanoj na 50 stupnjeva. Sušene sunčanice čuvajte u staklenkama ili isto u papirnatim vrećicama.
Mi smo odlučili s vama podijeliti krajnje jednostavan recept za pohane sunčanice. Klasik savršen za nedjeljni ručak nakon šetnje šumom. Poslužite uz pire krumpir, naravno.
Sastojci za pohane sunčanice:
Priprema pohanih sunčanica:
