Bečki muzej Mozarthaus Vienna je u suradnji s Fondacijom Mozarteum Salzburg otvorio izložbu s originalnim Mozartovim klavikordom, koji je inače izložen u Mozartovoj rodnoj kući u Salzburgu.
Prema ručno napisanom certifikatu Constanze Mozart, nalijepljenom na ovaj instrument, Mozart je na njemu skladao djela poput ''Čarobne frule'', ''La clemenza di Tito'' i ''Rekvijem''.
Klavikord je iz posjeda Mozartovog mlađeg sina, Franza Xavera Mozarta, došao u posjed Fondacije Mozarteum Salzbug, koja je dragocjeni instrument ustupila muzeju Mozarthaus Vienna na dvije sedmice, te se tako ovaj instrument od vremena kada je Mozart boravio u bečkom stanu ponovo našao na istom mjestu, koje je u međuvremenu pretvoreno u muzej.
Zbog svoje jednostavne građe (141cm širine, 46 cm dubine i 78 cm visine) klavikord je kroz više stoljeća bio jako cijenjen robustan klavirski instrument.
Sa izumom fortepiana iz kojeg se postepeno razvio moderni klavir, klavikord je oko 1800. godine pao u zaborav.
Svoj zadnji procvat doživio je u drugoj polovini 18. stoljeća u sjevernoj Njemačkoj, dok je u južnoj Njemačkoj i Austriji ovaj instrument bio cijenjen kao radno sredstvo za muzičke vježbe i skladanje.
Klavikord izložen u bečkom muzeju mogao je, pretpostavlja se, biti napravljen 1780-ih godina u Austriji ili Češkoj.
