- Ja nikad u životu nisam bio ni u jednoj stranci, a 2011. sam ušao u HSLS. Zašto? Ima jedna prekrasna rečenica Ive Andrića – 'U našim krajevima svakih 50 godina pametni zašute, budale progovore, a fukara se obogati'. Tako se otprilike i kod nas događa...
II DIO
Đeli se svidjelo na Televiziji Zagreb, a očito se i on svidio njima jer ga je Lazo Goluža odabrao da ostane duže od predviđenih mjesec dana te s njim radi na Sedam zamki. Ubrzo nakon toga počeo je raditi kao vanjski suradnik na iznimno popularnim Jadranskim susretima.
Sedamdesete i osamdesete su vremena velikih Đelinih ljubavi. Iz tog vremena voli glazbu David Bowieja i Talking Headsa, filmove Martina Scorsesea, ekipu Montipajtonovaca, dokumentaristu David Attenborougha...
Nakon Jadranskih susreta Đelo će surađivati sa Sašom Zalepuginom u Nedjeljnom popodnevu. O tim godinama Đelo govori: - Može zvučati čudno, ali kada sam počeo raditi na televiziji, u veljači 1974. godine, svi smo mogli stati u jednu običnu zgradu, u Dežmanovu prolazu, u kojoj je danas Ministarstvo pravosuđa. Iz te zgrade i s tako malo ljudi izlazio je pozamašan program. Svi kvizovi, Kviskoteke, Nedjeljna popodneva, Jadranski susreti, Gruntovčani, Mejaši, Mala, Vela Mista... Onaj mastodont na Prisavlju danas nema tako jaku vlastitu produkciju, a to mi smeta.
Jedno od prvih pojavljivanja Đele Hadžiselimovića pred kamerom bio je prilog u Nedjeljnom popodnevu koji je on završio riječima: - A sada pogledajte prvi nastup benda u usponu. Zove se Parni Valjak. Ubrzo će uvidjeti da biti ispred kamere nije njegov poziv; odabrat će i dalje se isključivo baviti redakcijskim radom, pripremom programa.
1981. godine će se zaposliti u Zabavnom programu kao urednik, a od 1986. će sa Mignon Mihaljević raditi na Programu plus i dokumentarcima.
Đelo je oduvijek volio dokumentarce, smatrao ih je žanrom koji ispunjava tri zadatka javne televizije: zabaviti, obrazovati i informirati. U osamdesetima je bilo uobičajeno da se dokumentarci odjavljuju imenom novinara ili urednika tako se i odjava/slogan 'Odabrao Đelo Hadžiselimović' pojavila kao logičan slijed. Bilo je to 1987. godine. Zbog goleme količine dokumentaraca i privrženosti publike slogan 'Odabrao Đelo Hadžiselimović' postati će opće mjesto, brand. Tako će Đelo postati brand posve spontano, bez ekipe koja u pozadini osmišljava projekt. Postat će, u neodoljivo čudnom smislu, svojevrstan apsurd: osoba za koju zna 'svatko', ali za koju 'nitko' ne zna (kako izgleda).
Godine 1991. svijet je ostao paf! Tamo neki bend, naziva Nirvana srušio je Michaela Jacksona s vrha Billboarda. Pokazalo se da je car gol. Shvatite ga pomodnim, ali tih će godina Đelo nesmiljeno uživati u grungeu i Nirvaninoj glazbi.
Te se godine pokazalo i da je nemoguće zapravo veoma moguće: rat u srcu Europe. U Hrvatskoj se osniva Ratni program čiji će urednik biti upravo Đelo. Ratnih će godina Đelo biti i urednik prvog i drugog Porina te urednik Zabavnog programa. Ratne će godine Đeli, isto kao nekada njegovu ocu, donijeti ljubav – Mariju Nemčić s kojom će ostati u vezi (ali ne i oženiti se) sve do danas.
Post-ratno doba jeste vrijeme polaganog, ali sigurnog rasta branda 'Odabrao Đelo Hadžiselimović'. Mnogi smatraju da Đelo ima savršen posao: putuje svijetom i gleda filmove te je za taj užitak i plaćen. Poslovno će proputovati cijeli svijet, a najviše će odlaziti u Cannes, na Mipcom i Mifed sajmove i vraćati se sa pregršt odličnih dokumentaraca. U Cannesu će se, sasvim slučajno, sa Monicom Bellucci voziti u dizalu i ustvrditi: - To je zaista najljepša žena koju sam imao prilike vidjeti.
Iako obožava sve dokumentarce, uvijek će istaći da je BBC sintagma odličnog dokumentarca, da su Britanci postavili standard, iznimno visok i nedostižan.
- Nordijci snimaju odlične socijalne priče, Francuzi rade fantastične putopise, a Nijemci, primjerice ZDF, uz izvanredne dokumentarce snimaju i prekrasne priče o životinjskom svijetu – probrati će Đelo najbolje od najboljeg.
Malo će kad Đelo pogriješiti u odabiru odličnog dokumentarca. 2008. je bila godina kada je Đelo dva puta pogrešno odabrao. Najprije će odabrati emitiranje dokumentarca u kojem se demonstrira gutanje sperme u terminu od 20.05, a zatim će u terminu od 10.15 prikazati dokumentarac sa spornim scenama iz sex-shopa. Krivi sadržaj u krivom terminu i ništa više, no HRT nije stao na isprici te je protiv Đele proveo stegovni postupak i kaznio ga smanjenjem plaće.
U 21. stoljeću, u svom četvrtom radnom desetljeću, u sumrak osobne tv karijere, Đelina će zvijezda najjače zasjati. Naime, iako je u pravilu Đelo taj koji odabire, zadnjih je godina sve češće i sam Đelo odabran. Tako je kroz godine bio odabran u žirije raznih manifestacija: Trash Film Festivala, Supetar Super Film Festivala; Kazalište je slijepih po njemu nazvalo svoju predstavu, splitski bend ST!llness svoj je album naslovio 'Sve što znam o životu je... odabrao Đelo Hadžiselimović', dizajnirana je majica sa kultnom sintagmom, postoji vic o njemu i James Bondu, ulet djevojkama (ćao, djevojko, ja sam Đelo Hadžiselimović, a ti si odabrana)...
Prije nekolike je godine snimio svoju prvu reklamu. Škoda ga je odabrala, međutim u matičnoj su mu kući smatrali neprimjerenim da se slogan 'Odabrao Đelo Hadžiselimović' pojavljuje u reklami te je emitiranje u dogovoru sa Škodom prekinuto.
Prije odlaska u (zasluženu) mirovinu namjera mu je i osobno se okušati u snimanju dokumentarca; želi snimiti dokumentarac koji će biti nešto između putopisa i klasičnog dokumentarca i to o hrvatskim tradicijskim brodovima. Uvijek je imao posebnu naklonost za starinu: - Volim oldtimere, imam Spačeka starog 27 godina i motocikl star 50 godina.
Kada se umirovi (a što je veoma blizu) namjera mu je biti ribar u Vrboskoj na Hvaru: tamo ima stan i oldtimer barku od tridesetak godina na kojoj ljeti naprosto uživa.
Zadnjih je mjeseci Đeli ukazana posebna čast: dodijeljen mu je udarni prime time na HRT-u: petkom u 20.00 sati radi ono što najbolje zna: odabire dokumentarce i pri tome zabavlja, obrazuje i informira naciju.
Godine će prolaziti, generacije će uz Đelu odrasti, a on će sam za sebe reći: - Cijeli sam život ostao infantilac. Uvijek sam bio i ostao radoznao.
Ta dječja radoznalost, strast, iskrenost i ljubav prema onome što radi Đelu je učinila najvećom (a vjerojatno) i jedinom svjetskom zvijezdom u poslu odabira tv dokumentaraca. Iz okvira profesije koju je sam utemeljio uvelike je (već za života) izašao. Iako ne svojom voljom, namjerom ili željom, postao je ikona, kult, mit.
Za sve nas koje je učio životu nema veće sreće od činjenice da to još uvijek čini.
