U zemlji gdje rijeke nisu samo geografske pojave već i čuvari povijesti, Dunav igra vodeću ulogu. Druga najduža europska rijeka, koja se kroz Srbiju proteže u dužini od 588 kilometara, predstavlja mnogo više od putanje na karti.
Dunav je arterija koja spaja srednjovjekovne tvrđave, prapovijesna naselja, manastire u sjeni šuma i tanjure prepune lokalnih specijaliteta.
Ruta istočnom Srbijom, osmišljena kao spoj kulturnih lokaliteta, prirodnih čuda i gastronomskih doživljaja, vodi upravo uz ovu moćnu rijeku, koju smo završili u Beogradu, gdje smo nakon prapovijesnih naselja i nevjerojatnog mira Đerdapa uskočili u užurbani život Beograda.
Nakon dolaska i odmora, prespavali smo noć uz umirujuću tišinu Srebrnog jezera koje se nalazi na neka dva sata vožnje od Beograda. Rano ujutro uputili smo se prema Velikom Gradištu i tvrđavi Ram gdje smo započeli svoje putovanje. Ram – tvrđava iz 15. stoljeća koja je nekad nadgledala dunavsku granicu Osmanskog carstva. Zidine koje i danas stoje kao nijemi svjedoci povijesti nude pogled koji se teško zaboravlja.
Priče sa tvrđave Ram pic.twitter.com/ZnqVppfb67
— Bljesak.info (@Bljesak) June 19, 2025
Kroz ovu tvrđavu prodefilirali su brojni vladari od bizantskih careva do ugarskih kraljeva i svi oni su prepoznali njen značaj. Ovaj put smo imali više sreće nego pameti kako bi rekli, jer smo na tvrđavu Ram stigli upravo u vrijeme “vođene ture” kakvu do sad nismo vidjeli. “Ramski košavski vremeplov” naziv je interpretativne ture sa scenarijem koji se temelji na povijesnim detaljima, pričama mještana I dokumentima. To je prva takva tura u Srbiji gdje posjetitelji nisu samo gosti, nego aktivno sudjeluju i omogućuju razvoj priče. Vodi je fantastična lokalna ekipa vodiča-glumaca koji zaista na trenutak ožive povijest.
Idući dan krenuli smo uzvodno, prema mjestu gdje Dunav počinje ulaziti u Đerdapsku klisuru, a iz stijena izrasta tvrđava Golubac. Impresivna i gotovo bajkovita građevina dominira krajolikom u potpunosti. Nemoguće je zamisliti da je kroz ovu tvrđavu unazad 10-ak godina išla magistrala!!! Na sreću, to je prošlost, a tvrđava je obnovljena i izgleda fantastično.
Dunav se kod Golupca kreće sužavati i onda postaje jasno zašto su je stari putopisci nazivali “rijekom koja stvara granice”. Dunav ovdje doseže najveću širinu u Srbiji – čak 6 kilometara, dok istovremeno se kreće sužavati na nekih 300 metara i postaje najdublji ( oko 90 metara dubine) stvarajući prirodnu kulisu koja oduzima dah.
Usred šumovitih brežuljaka, manastir Tumane nudi potpuno drugačiji ritam. Mjesto gdje se vrijeme usporava, a pogledi više nisu usmjereni prema rijeci, već unutra – duboko u sebe. Vjernici ovdje dolaze u potrazi za ozdravljenjem, ali i oni bez vjerskih motiva nalaze mir među svijećama i kamenim zidovima.
Manastir je podignut u 14. stoljeću, prema predaji po nalogu Miloša Obilića, nakon što je slučajno ranio pustinjaka Zosima Sinaita, koji mu je na samrti oprostio i zamolio ga da tu sagradi crkvu.
Kroz stoljeća je više puta rušen i obnavljan, a danas je poznat kao duhovno utočište, posebno zbog moći svetih moštiju Zosima Tumanskog i Jakova Novog, za koje se vjeruje da pomažu u iscjeljenju i utjehi.
Uz još jednu prespavanu noć na Srebrnom jezeru, uputili smo opet uzvodno. Par kilometara dalje od Golubačke tvrđave ulazimo u Đerdapsku klisuru koja je danas Nacionalni park, ali prije svega to je prirodni amfiteatar koji objedinjuje sirovu snagu prirode s tisućljetnom poviješću.
U srcu Đerdapske klisure, nalazi se arheološko čudo, Lepenski Vir. Otkriće naselja starih gotovo 9.000 godina otkrilo je zapanjujuće trapezoidne kuće i kamene skulpture bića, koje se smatraju najstarijim monumentalnim portretima u Europi.
Nakon dana provedenih među zidinama koje i dalje šapuću priče starih carstava, Beograd nas je dočekao raširenih ruku, živ i proturječan kao uvijek. Beograd nije uvijek lijep, ali je uvijek živ. Ovaj put smo kafiće ostavili malo po strani I odlučili vidjeti što to još nudi Beograd. Prijepodne smo proveli na Adi Ciganliji, beogradskom moru na kojem u vrućim ljetnim danima bude po 100 tisuća posjetitelja.
Nakon ručka u hladovini Ade Ciganlije uputili smo se prema Narodnom muzeju Srbije kraj kojeg smo prošli bezbroj puta I ne znajući što skriva. Po samom ulasku u muzej prvo vas pozdravljaju sjajne skulpture fantastičnog Ivana Meštrovića. Od antičkih artefakta do europske umjetnosti ovaj muzej čuva fantastična djela U njegovim zbirkama nalaze se djela Paje Jovanovića i Uroša Predića, ali i radovi svjetskih velikana poput Van Gogha, Moneta, Gauguina I ostalih.
Na kraju puta, shvatite da niste vidjeli samo tvrđave, rijeku i muzeje, nego tempo života koji ne žuri, mjesta gdje tišina ima značenje i krajolike koji vas ne traže da ih volite, već da ih razumijete.
Zalazak sunca u Beogradu pic.twitter.com/nRVwAxytM8
— Bljesak.info (@Bljesak) June 19, 2025
