Na današnji dan, 20. lipnja 1972. godine po pokrenuta je akcija tzv. Bugojanske, odnosno Fenix skupine, s ciljem masovne pobune protiv Jugoslavije.
Hrvatske oružane postrojbe "Planinske lisice", poznatije kao Bugojanska skupina, odnosno Fenix skupina naziv je za paravojnu formaciju koja je ušla na područje Jugoslavije ciljem da pokrene pobunu i sruši državnu vlast.
Bugojansku skupinu je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je odvajanje Hrvatske od Jugoslavije.
Nakon gušenja Hrvatskog proljeća, HRB je bio uvjeren da je u Hrvatskoj bila povoljna klima za pokretanje oružanog ustanka. Nakon kratke pripreme, HRB je organizirao ljudstvo, oružje i novčanu potporu za slanje inicijalne skupine koja je imala zadaću pokrenuti ustanak na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine. Većina boraca i novca došla je iz Australije, dok je vojna oprema bila nabavljena u Njemačkoj.
Kratke završne pripreme bile su u kampu Garanasu u Austriji, uz austrijsko-jugoslavensku granicu. Ondje su se okupila dvadeset i trojica boraca. Nisu svi otišli u akciju. Austrijska je policija uhitila Franu Peričića i Stipu Crnogorca, od akcije je odustao Marko Logarušić.
Četvrti iz kampa koji nije otišao u akciju bio je Marko Mudronja koji je samo bio logistička potpora i nije bio predviđen za akciju. U samoj akciji su trebali sudjelovati još neki ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili spriječeni ili su sami odustali. U akciji je tako trebao sudjelovati i glavni tajnik HRB-a Josip Senić, no UDBA ga je smaknula tri mjeseca prije.
Skupina se je ubacila preko Dravograda u Jugoslaviju, 20. lipnja 1972., s ciljem da stigne na Tromeđu tj. na planinu Radušu, na području općine današnjeg Uskoplja. Već 25. lipnja 1972. dolazi do prvog sukoba Bugojanske skupine s milicijom, a potom s JNA, i Teritorijalnom obranom.
Jugoslavenske snage činilo je oko 30.000 pripadnika SUP-a (milicije), JNA i TO, koje su pokušale uništiti Bugojansku skupinu. To im je naposljetku i uspjelo, uz pomoć doušnika i UDBA-e, tek 24. srpnja 1972.
Do prvog sukoba došlo je 26. lipnja kada je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno.
Gerilci su tu izgubili i većinu municije i opreme. Sljedeći veći sukob desio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo 8 pripadnika partizanskog odreda i sedam ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac.
Tu su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Većina njih je u sljedeća dva mjeseca u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena.
Njih je Vojni sud u Sarajevu osudio na smrt. Kazna je izvršena nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-ogodišnji Ludvig Pavlović, pomilovan na 20 godina robije. U istrazi vezanoj za ovu akciju uhićeno je nekoliko desetaka Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju.
Nekolicina uhićenih podlegla je torturama pod istragom. Nekolicinu hrvatskih emigranata je Udba likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.
Sa strane organa vlasti poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.
Bugojansku skupinu činilo je 19 članova HRB:
Ambroz Andrić
Adolf Andrić
Pavao Vegar
Ilija Glavaš
Đuro Horvat
Vejsil Keškić
Viktor Kancijanić (Kocijančić)
Petar Bakula
Ludvig Pavlović (jedini koji je preživio)
Mirko Vlasnović
Ilija Lovrić
Filip Bešlić
Stipe Ljubas
Vlado Miletić
Vinko Knez
Ivan Prlić
Nikola Antunac
Vilim Eršek
Vidak Buntić
(Izvori: Wikipedia i Povijest.net)
