Bakir Izetbegović poslao je veleposlanicima PIC-a pismo: U BiH se ruši mir. Sreća pa mi svoje govornike ne shvaćamo pretjerano ozbiljno, a govornike drugih konstitutivnih slušatelja i ne slušamo. No, jako je tužno kad se iz usta velikih državnih moćnika, za koje svi znamo da drže i previše konaca u rukama, čuje kako se mir gubi iz BiH.
Tim više, ako znamo da je pismo upućeno onima koji, kao kakvi mlohavi znanstvenici, gledaju eksperiment provedbe mira u BiH, onda se vidi da su šavovi popucali više nego inače.
Na pismo hrvatskog člana Predsjedništva nisu reagirali, ali jesu na pismo Izetbegovića. Nekima znakovito. No, zasjelo je Vijeće za provedbu mira i (pred)referendumske oči bile su uprte u željezna vrata onih što provode mir u BiH.
Kao i uvijek, vruće pitanje u BiH ostalo je bez jasnog odgovora. Nama su prepuštena zaključivanja. A zna se što mi znamo zaključiti.
Stranci, barem jedan, kažu da neće biti rata u BiH. Nekima je lakše. Nekima svejedno. Nekima samo dodatni motiv da odu. Društvene mreže pune se planovima, rješenjima, prijedlozima. Najavljuju se okupljanja, zove se na oružje, truje se i pljuje.
Sreća pa su mnoge stvari pred monitorom puno veće od onih koja treba imati kad je u pitanju stvarna akcija.
Nastava u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je odgođena. Školarci će za prvi radni dan sebi zapisati četvrtak. Bit će kišno i tužno. Kao i onaj tjedan kad je nastava odgođena zbog vrućine.
Radovi na školama trajat će do prosinca. S radovima se pričekalo da zahladi. Svima nam je ljeto. Nekima malo više.
''Tko ne glasa za mene, taj je moj neprijatelj i neprijatelj države. Tko glasa za mene, tog će grijati sunce milosti vlade'', kaže se, otprilike, u TV-noveli Slavka Kolara , koju je HRT prikazao ovog tjedna.
Izborna kampanja u BiH je počela. Govor iz Kolarova pera poruka je koja od danas službeno odzvanja s govornica i poručuje s nemaštovitih plakata. Tko nije za nas, taj je protiv nas.
Spustit će se koplja tek prvog listopada, kada počinje izborna šutnja i zvuk ratničkih bubnjeva iz stranačkih stožera.
Tad će se, ako se ikome više i da, samo moći političiti u Mostaru, jer i ove godine ni politika ni šutnja ne vrijede za Grad.
Jedina je prednost što će grad biti pošteđen plakata. Pored onih s mikrofonima, čije jeftine stihove narod slijedi više nego vođe, Mostaru ne treba još zalijepljenog smeća. Jer grad ne zna rukovati smećem.
Teško da će status Sarajlije o besmislu rata kucnuti u glavu one koji kuhaju. O tom besmislu pisale su se knjige, taj besmisao gledao se vlastitim očima. Možda smo o tome i pročitali knjigu, ali još nismo zavirili u tuđe oko. Premalo se mi gledamo. Osim kroz glave onih što misle da nas predstavljaju.
Zgrozila se (sarajevska) javnost na grafit u kojem jedan Cigan poručuje kako mrzi Srbe, Hrvate i Balije.
Dakle, u ovoj zemlji smiju se mrziti samo Cigani?
