Bosna i Hercegovina treba svladati sve prepreke kako bi se vratila na europski put. Nadobudne su to poruke sa sastanaka s kojih nikada nećemo saznati prave teme. Ovo što se pušta u javnost je ništa drugo nego šuplja priča jer da Bosna i Hercegovina može svladati prepreke ne bi 30 godina tapkala na mjestu i pravila puževe korake i to pod velikim pritiscima i ucjenama mrskih stranaca.
Svi napadaju sve. Vlast u Republici Srpskoj optužuje oporbu da s Bošnjacima ruši taj entitet. Oporba u Bošnjaka galami na vlast da ne ruši dovoljno, odnosno da se uključila u pogrešno rušenje. Hrvati u vlasti, doduše tiho, galame na federalne partnere da nisu ni p od partnera nego od nečeg drugog, a oporba kod Hrvata stvara blok za koji će se galamiti da su izdajnici, samo da kampanja krene.
Dragan Čović kaže kako je Milorad Dodik partner sve dok to ne prestane biti a i da je Christian Schmidt slučajni prolaznik. A znamo da kod nas slučajni prolaznici ne prolaze. Promjena, kaže Čović, nema bez dogovora. Dogovora nema. Dakle, čekat ćemo glumljenje promjena na izborima.
Dom naroda pokazuje još jednom kakav je dom ova država. Sjednica je još jednom prekinuta. Prekidači samo mijenjaju uloge. Razlog je isti.
Prošla je ispod radara vodećih galamdžija tvrdnja opozicije iz RS-a kako je na Kupresu rečeno kako će SNSD dobiti HDZ-ovsku nogu kad se izglasa Izborni zakon. Dakle, eto rješenja onima koji ne žele Dodika ni na vidiku kao što ga nema na vidiku pravosuđa.
Elmedin Konaković, broj jedan u Trojci, kaže da ga je Čović iznenadio jer više nije hladan. Čeka nas, dakle, vruće ljeto, vrela jesen i sušna izborna godina.
Dodika, kojeg nitko više ne lovi osim političkih jezičina, isprobao je Cybertruck te najavio kako će Vlada RS kupiti jedno takvo vozilo. Da ima nekakvih studenata da mu kažu da nije nadležan da naređuje vladi što će kupiti a što ne.
Pojavio se nekakav papir u Europskoj uniji koji dijele države članice i u kojoj se razmatra akcija protiv Dodika.
Država, koja galami kako je godinama muče stranci, ne zna ništa drugo nego prizvati strance upomoć.
Kad neće Dodik, neće nitko. Narodna skupština RS ukinula je financiranje političkih stranaka iz proračuna. Napadaju se oni koji kažu kako je to dobar potez jer neradnici dobivaju milijune iz proračuna koje puni sirotinja. Pametnije bi bilo napuniti potrošačke košarice nego rasipničke džepove. Ali, to se za sada ne smije govoriti jer podržka skidanju stranaka s jasala ispada podrška Dodiku i slabljenju opozicije. Kao da opozicija nema svoje jasle…
Dodik je održao veliki govor u Narodnoj skupštini. Najavili su to kao povijesni govor, ali oni koji su ga slušali nisu u njemu mogli naći ništa povijesno.
Jedino što treba zapamtiti, osim unaprijed osuđenog na propast poziva na dijalog, je to da bi Dodik rasprodao zemlju da ostane to što jest.
Nudi svijetu rudna bogatstva a da nije pitao svoje stado što kaže o prodaji.
Oni koje je zvao na razgovor, očito ga nisu slušali. U odbijenici su rekli da je Dodik rekao nešto što nije izustio.
Priče nema. Osim šuplje sa svih strana.
Svega smo se naslušali od zaokruženih likova. No, SDP-ovac iz Banja Luke mogao bi oboriti rekord maštovitosti. Kaže Aleksandar Vuković da bi Federacija trebala kupiti Republiku Srpsku jer je federalno gospodarstvo svemirsko u odnosnu na ono u RS. Oni koji bolje poznaju situaciju s gospodarstvom u Federaciji reći će da je Vuković pao s Marsa. Ali na pogrešno mjesto.
RS je pogreška i za SDA jer, kako kaže Faruk Kapidžić, teško je slušati da se pola države zove Republika Srpska i da bi se Izborni zakon mogao dobiti ako se promijeni naziv jednog entiteta.
SDA je najavila povratak. S ovakvom pričom, bolje da nije.
Kontrolor leta, osim Dodikovog, Zukan Helez prijeti onima koji ne vole ovakvu BiH helikopterima koje će i oni koje je vole i oni koji je ne vole platiti 173 milijuna KM.
Za to vrijeme, plaćamo skupa putovanja likovima koji će bez imalo srama u Daytonu reći da se nisu maknuli s mjesta već 30 godina i da se i dandanas u državi koju brane govori kao i poslije potpisivanja sporazuma – Samo nek' ne puca.
Slušamo kuknjave iz Daytona kako je taj sporazum, čiji smo primjerak izgubili, napadnut i ugrožen. Slušamo vapaje kako nam treba pomoći da se vratimo na pravi put.
Slušamo kako država govori sama protiv sebe i kako između redaka ušminkani govornici govore kako nemaju pojma ni snage da sami riješe probleme u svojoj državi.
Onda ćemo kad prođu mučnine od vožnje prvim klasama slušati kako sami moramo riješiti stvari između sebe. Ali da se neće razgovarati.
Najbolje je onda uvesti da je politički dijalog službeno pantomima. Barem tu sve strane znaju šta znači od šake do lakta.
Država, čiji glavni grad jedu štakori, posvađala se pred svijetom.
Priču oko Daytona, o kojoj se svađamo i pred svijetom, puše još samo oni koji vjeruju da će se provesti zakon o zabrani pušenja kao što se provodi sve s izlizanih i pogubljenih papira.
Dragan Čović kaže kako se mora riješiti izborni zakon i kako Hrvata u BiH nema tamo gdje ih treba biti. Nije ih bilo ni da se sad svađaju u Daytonu.
Bakir Izetbegović slavi rođendan stranke koju mu otac nije htio ostaviti u amanet i najavljuje da će se vratiti i koračati naprijed. Kaže da se nije umorio. Narod nitko ne pita za umor. Narod zna.
