Pomele su se neke ulice u Mostaru koje, u odnosu na neke druge imaju neviđenu prednost – metu se barem jednom godišnje i to pred gospodarski sajam. Zategao se grad bez izbora za visoke dužnosnike i visoka izaslanstva pokazujući građanima koji godinama ne biraju sav raskoš uglancanih limuzina, rotacija i policije koja inače zna stati na raskrižja.
Pričali su lideri, koji su jurcali mostarskim ulicama u štićenim kolonama, kao da je nekome stalo do njih ili do sipanja nekakvih uvreda ili napada, uoči sajma na više adresa. Jurcali su štićeni lideri regionalne birokracije s jednog mjesta na drugo tvrdeći da donose važne uloge o nekakvim budućnostima. Pijuni u rukama velikih sila smješkali su se jedni drugima nakon navodno teških tema. Potom je Mostar usnuo. Nepometen do sljedeće godine.
Opet smo nasmijali svijet. Jedan Amerikanac se pohvalio kako mu je u putovnici završio jedan neobičan datum. Naime, samo u BiH postoji 32. dan mjeseca ožujka. U zemlji koja se četvrt stoljeća ne zna nositi s datumima, to i nije ništa čudno. BiH ionako živi u nekom svom poluvremenu, zapela između nenormalnog i nemogućeg.
Usput, nitko ne trza na informaciju da je predsjednik FederacijeMarinko Čavara slupao službeno vozilo. Vozio je sam. U Hrvatskoj.
''Dobio sam sudsku zabranu prilaska Borjani na 150 metara, a živim od nje 100 metara''. Epilog je to napada na HDZ-ovu dužnosnicu Borjanu Krišto. Pravosuđe, kao i uvijek kod nas, umjesto da ispada strogo, ispada smiješno.
A smiješno izgleda i parlamentarna većina. Zakon o trošarinama je pokazao kako se izigrava patriotizam kad se to svi patrioti najmanje nadaju. Akcize su pale, dovoljno ruku se nije diglo, a lakrdija od države je dobila još jedno lice.
Ugroženo je još jedno posuđivanje novca. I ništa više.
Osim pravosuđa, lakrdija je i bunt u BiH. Naime, masovni prosvjedi u BiH zbog načina na koji je (ne)uređena bit će održani u listopadu. Sačekat ćemo da odljetujemo, da se osunčamo, odmorimo, pa ćemo se s jeseni zagrijavati za prosvjede. Imamo vremena. U međuvremenu ćemo udarati lajkove pod prosvjede u Srbiji.
Sve se može kad se hoće. Da može govoriti, valjda bi to rekao i spomenik poginulima ispred Kosače, na mostarskom Rondou. Čak 15 godina čekalo se da crni kamen napokon zablista i zablistao je. Od samog projekta najavljivala se glasno ''igra svjetla i vode'', pričalo se i pisalo o neviđenom višekilometarskom sustavu ispod spomenika. A onda kad je sve proradilo, vidjelo se da je to moglo i ranije.
No, kod nas je najbolje vrijeme ono u kojem nekom drugom želite nešto poručiti, a vrijeme kad sami sebi želite lijepo i dobro, rijetko dođe. Nadati se da će rekordno oživljeni komplicirani sustav preživjeti i da neće presušiti kao sve druge fontane u gradu na rijeci.
Turska je odahnula. Sultan Erdogan rekao je 'ne' laserskim rezovima u kozmetičkim salonima. Depilacija, ako je uopće i smije biti, treba se vratiti tradicionalnim metodama. Erdoganov rez nije doživio ovacije u BiH.Još.
Nakon što je Mostar preživio šok vozila pod pratnjom, silnih limuzina za dan HVO-a parkiranih gdje je kome volja – kao da smo se samo za to borili – mostarski maraton zaključio je tjedan prometnog kaosa.
Pojedini policajci na raskrižjima mahali su kao utopljenici a ne kao regulatori prometa, a pojedinima je trebalo čitati misli kako ne biste skrenuli tamo gdje se ne smije. Još je to jedan dokaz kako funkcioniramo samo pred strahom od velikih i praćenih. Malima se može mahati kako god.
