Paučina i promaja

Milanović vs. Izetbegović

Ako postoji sporna točka s hrvatske strane, odnosno "crvena linija" koju nijedna stranka s hrvatskim predznakom ne smije preći a da ne pogazi minimum vlastitog dostojanstva, onda je to sudjelovanje u istoj vladi zajedno s DF-om.
Kolumna / Kolumne | 15. 11. 2022. u 09:09 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošli tjedan otpočeli su prvi pregovori oko uspostavljanja nove vlasti. U Mostar su, Čoviću na noge, kako bi to okarakterizirao prosječan Izetbegovićev internetski bot, stigli predstavnici bošnjačkih stranaka: Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a BiH, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde (NiP) i Edin Forto, predsjednik Naše stranke (NS), poznata "trojka" koja je Izetbegovićevoj SDA nanijela najbolniji poraz dosada, kada su na prošlim izborima ovladali Sarajevskom županijom.

Zanimljivo je da se predstavnici bošnjačkih stranaka nisu pritom busali u svoja multietnička prsa, što je bio prvi signal da se radi o ozbiljnim pregovorima.

Matematika i zdrav razum

Postizborna matematika je manje-više poznata: Milorad Dodik i Dragan Čović su u svojim nacionalnim korpusima neprikosnoveni, dok je zasada jedina nepoznanica bošnjački blok. Čak bi se moglo govoriti o paradoksalnom obratu, po kojemu izbornog pobjednika među Bošnjacima mogu odrediti Dodik i Čović. Međutim, u Bosni i Hercegovini, gdje elementarna matematika i zdrav razum nisu baš na nekoj naročitoj cijeni, gdje dva plus dva nisu nužno četiri, sve treba uzimati s oprezom.

Nakon prvih, preliminarnih mostarskih razgovora, Dragan Čović je, očekivano, bio optimista: "Iznijeli smo koncept oko kojega smo se, čini mi se, svi složili da razgovaramo primarno o onome što jest naš ključni zadatak, a to je da ove naredne četiri godine, ako se dogovorimo o partnerstvu, da stvarno imamo koaliciju koje će to partnerstvo upražnjavati tamo gdje budemo u vlasti. Programska osnova je ključ svega..."

Međutim, sudeći po dosadašnjim iskustvima, Čovićev "optimizam" nije baš neka osnova za donošenje bilo kakvih zaključaka. Čekala se reakcija druge strane, koja je uslijedila u Središnjem dnevniku Senada Hadžifejzovića, gdje je gostovao Elmedin Konaković, koji je decidirano izjavio kako je formiranje vlasti na svim razinama između "osmorke" s jedne i HDZ-a s druge strane sve bliže realizaciji. "Sve je već riješeno. Pripremamo programsku koaliciju. To su lideri stranke trojke, u ime osmorke, nakon sastanka s HDZ-om u utorak dogovorili", izjavio je Konaković.

Sporna točka s hrvatske strane

Međutim, dan-dva kasnije Konaković je sam sebi uskočio u usta, spominjući mogućnost da se u koaliciju naknadno uključi i Demokratska fronta Željka Komšića (DF): "Nikad nisam rekao da ne želim Demokratsku frontu u bilo kakvoj koaliciji, ali ih jesam izazivao da bi dokazao da oni to neće." Naveo je, također, što treba promatrati isključivo u kontekstu jeftinog spina, kako je spreman ustupiti određena mjesta u vladi DF-u iz kvote vlastite stranke: "Ako to znači odricanje pozicija NiP-a, mi im, evo, dajemo te pozicije, da taj blok bude stabilan, da ljudi osjete pomak kao u Sarajevu. Vrata su otvorena i za druge stranke i za pojedince koji su se tamo pokajali, ali samo nema ucjena."

Ako postoji sporna točka s hrvatske strane, odnosno "crvena linija" koju nijedna stranka s hrvatskim predznakom ne smije preći a da ne pogazi minimum vlastitog dostojanstva, onda je to sudjelovanje u istoj vladi zajedno s DF-om. Naravno, "pragmatičnog" Čovića to nikada nije obvezivalo, ali čudi to da Konaković spominje DF, bez obzira radi li se o eskapističkom spinu namijenjenom radikalnom bošnjačkom biračkom tijelu, jer je ova stranka prije četiri godine, kada je formirana vlada u Sarajevskoj županiji, odigrala ulogu Izetbegovićeva trojanskog konja unutar koalicije. 

Istovremeno s mostarskim pregovorima, krenula je iz Sarajeva žestoka medijska hajka na hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, orkestrirana od strane Bakira Izetbegovića. U kampanju su se uključile i Majke Srebrenice, koje su uputile pismo na cijeli niz međunarodnih adresa u kojemu optužuju Milanovića za "negiranje genocida u Srebrenici". Nakon što se u javnosti pojavila pet-šest godina stara snimka Bakira Izetbegovića o tome kako se priopćenja Majki Srebrenice pišu u središnjici SDA, a što je ovaj u najnovijoj izjavi tupavo negirao, navodeći kako SDA ne stoji iza pisma, ali da bi on osobno potpisao svaki njegov redak.

Duvanje

Izetbegovićev kućni ljubimac Željko Komšić je, s druge strane, nakon višemjesečnih špekulacija o ruskom vetu na produženje mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, koje bi u tom slučaju zamijenile NATO snage, žestoko reagirao na Milanovićeve najave o sudjelovanju hrvatskih vojnika u NATO-vu kontingentu, na što je Milanović poručio Izetbegoviću i njegovoj kliki da mogu da mu "duvaju", poručivši prije toga kako Majke Srebrenice ubuduće smatra isključivo "političkom organizacijom". 

U svemu ovome najzanimljivija je činjenica da se Andrej Plenković nije oglasio oko eventualnog sudjelovanja hrvatskih vojnika u NATO-voj misiji, niti je komentirao sumanute Komšićeve izjave. S pravom se, onda, postavlja pitanje jesu li ovo dvoje, napadi na Zorana Milanovića, pogotovo stoga što dolaze u postizbornom periodu, i proces formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini na bilo koji način povezani. Odgovor je, naravno, potvrdan, po onoj čuvenoj filmskoj replici iz "Wall Streeta" po kojoj do svih prljavština ovoga svijeta vodi trag novca, dok se u Bosni i Hercegovini sve, po istom principu, svodi na fotelje.

Odmah nakon izbora, nakon što je postalo jasno da bi SDA mogla ispasti iz svih kombinacija, Bakir Izetbegović je zagovarao neku vrstu velike bošnjačke "građanske" koalicije u kojoj bi, osim SDA i DF-a, sudjelovao i SDP. Međutim, SDP je u startu odbacio Izetbegovićev danajski dar, svjesni toga što bi to značilo za budućnost stranke. Ta Izetbegovićeva zamišljena "građanska koalicija" je zapravo ključni razlog zbog kojeg nije formirana vlast na federalnom nivou u protekle četiri godine.

Neprijatelj mog neprijatelja

Što bi, onda, moglo stajati iza najnovije Izetbegovićeve inicijative, jer je sigurno samo jedno, to da nije krenula slučajno? U svemu tome je simptomatična Plenkovićeva šutnja na Komšićevu, odnosno Izetbegovićevu demonizaciju Hrvatske vojske, kao i ogroman prostor koji je HRT dao najnovijoj Izetbegovićevoj kampanji protiv Milanovića.

Treba se, također, prisjetiti da su u jednom trenutku u bošnjačkim medijima prestali huškački prilozi protiv Plenkovića, i toga da je Plenković pred kamerama HRT-a optuživao Milanovića za "negiranje genocida u Srebrenici".  

Radi li se ovdje o onom dobro poznatom principu po kojemu je neprijatelj mog neprijatelja istovremeno i moj najbolji prijatelj, da je demonizacija Zorana Milanovića zapravo Izetbegovićev očajnički pokušaj da dopre do Plenkovića koji bi svojim utjecajem na Čovića spasio SDA od postizbornog kraha, što bi u konačnici moglo dovesti do općeg rasula u stranci, pošto se stranački kadrovi u BiH, uključujući i sve druge stranke, ponašaju po principu miševa koji napuštaju brod koji tone? Ili Izetbegović želi na ovaj način sotonizirati vlastitu oporbu, želeći dobiti na vremenu?

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close