Prošlog ljeta, kao da se upravo to i dogodilo. Mržnja je naišla u vrtlogu, i nazvali smo je raznim imenima: rasizam, pedofilija, pravda, ispravnost, ali sve te riječi bile su samo ukrasne trake i papir za umotavanje na prljavom poklonu koji nitko nije želio otvoriti.
Prošao sam rukama kroz kosu, osjetio sam pijesak i masnoću od prethodnog dana, nanjušio smeće i otpad na prstima. Tog trenutka, istinski sam mrzio svijet i sve u njemu. Los Angeles gori, i toliko mnogo drugih gradova tinja, i čekaju na šmrk koji će izliti benzin preko uglja, i slušamo političare koji pokreću našu mržnju i uske poglede na svijet i govore nam kako je potrebno vratiti se osnovama dok oni sjede u svojim kućama na plaži i slušaju valove pa ne moraju slušati krike davljenika.
Dennis Lehane, Piće prije rata
Čuveni engleski nakladnik Oxford University Press krajem svake godine organizira anketu kojom se bira riječ koja je obilježila godinu na izmaku. Ove godine je 37 tisuća anketiranih izabralo pojam "brain rot" koji se već gotovo dva stoljeća nalazi u leksiku engleskog jezika. U rječnicima se "brain rot" opisuje kao pogoršanje mentalnog stanja osobe koje je posljedica čitanja trivijalnih jezičnih sadržaja. (Hrvatski mediji su pojam "brain rot" preveli kao moždana trulež.)
Taj pojam na ovim prostorima obilježio je ne samo prošlu godinu, već i desetljeća prije nje, obilježena neviđenom ekspanzijom interneta i društvenih mreža. Izravna posljedica "moždane truleži" je mržnja. Tu dolazimo do zatvorenog kruga koji je glavno obilježje današnje civilizacije. Masovna ubojstva postala su uobičajena i gotovo svakodnevna pojava, fenomen koji se iz Sjedinjenih Američkih Država, poput zloćudnih metastaza, prelio i na ostatak svijeta, uključujući i ove prostore. Međutim, vijesti koje su još uvijek nepojmljive normalnom ljudskom umu su ubojstva djece.
U američkim mafijaškim krugovima dugo je važilo nepisano pravilo, kojega su se svi pridržavali, da se u međusobne obračune ni po koju cijenu ne uključuju obitelji mafijaša. Zloglasna meksička mafija, poznata i kao "La eMe", meksičko-američka kriminalna organizacija koja već više desetljeća važi kao najsmrtonosnija i najmoćnija banda u kalifornijskom zatvorskom sustavu, čin nasilja nad djecom kažnjavala je smrću. U njihovu kodeksu, koji je imao 16 točaka, pod točkom 4 stoji: "Član ne smije biti homoseksualac, seksualni prijestupnik, ubojica djece, zlostavljač djece ili silovatelj."
(Uzgred, jedan od najmoćnijih članova meksičke mafije bio je Joseph Joe Morgan, rođen kao Joseph Međugorac. Rođen je 1929. u San Pedru, a umro je od raka 1993., dok je služio doživotnu kaznu u kalifornijskom državnom zatvoru u Corcoranu.
Rođen je u obitelji hrvatskih emigranata. Majka Klara porijeklom je iz Imotskog, a otac Grgo iz Ljubuškog. Ubrzo nakon Joeova rođenja, otac je anglizirao obiteljsko prezime u Morgan zbog tadašnjeg antiimigrantske i antislavenske klime u društvu. Morgan je, po tvrdnjama mnogih, bio iznimno inteligentan. Govorio je pet jezika i puno je čitao.
Nakon što se priključio meksičkoj mafiji, proučavao je drevnu astečku mitologiju i djela meksičkog književnog nobelovca Octavija Paza. "Sa svojom pameti, manipulativnim vještinama, inteligencijom, karizmom i smislom za profitabilnost, lako je mogao biti predsjednik velike korporacije", izjavio je za njega jedan član meksičke mafije. "Dio njega bio je okrutan i hladnokrvan. Ali postojala je Joeova strana koja je bila vrlo ljudska, vrlo humana."
Godine 1992. o meksičkoj mafiji je snimljen film "American Me". Glavni sporedni lik filma, JD, kojega igra William Forsythe, zasnovan je na liku Joea Morgana. Meksička mafija bila je bijesna zbog načina na koji su prikazani u filmu. Meksički glumac Danny Trejo u jednom je intervjuu izjavio da je meksička mafija ubila desetak ljudi zbog njihove uključenosti u taj film.)
Međutim, u novije vrijeme se i to promijenilo. Ubojstva cijelih obitelji postao je modus operandi meksičkih narko kartela. U filmskom remek-djelu "Sicario" Denisa Villeneuvea postoji scena, koja nesumnjivo spada među najbrutalnije scene svjetske kinematografije uopće, u kojoj doušnik DEA-e (američka sigurnosna agencija za borbu protiv trgovine drogama), kojega glumi Benicio del Toro, upada na ranč šefa jednog narko kartela, koji je zapovjedio ubojstvo doušnikove obitelji, te pred njim ubija njegovih dvoje djece. Poanta priče je da se protiv okrutnosti meksičkih narko kartela moguće boriti isključivo okrutnošću, odnosno voditi se onom biblijskom "oko za oko", odnosno "dijete za dijete". Pred nečim sličnim možete, kako to kaže junak romana "Piće prije rata" Dennisa Lehanea tek "istinski mrziti svijet i sve u njemu".
Godinu 2023. na našim prostorima obilježio je masakr u beogradskoj Osnovnoj školi Vladimir Ribnikar, kada je trinaestogodišnji učenik ubio devet učenika i školskog zaštitara, dok je kraj prošle godine obilježio stravični slučaj u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, kada je devetnaestogodišnji mladić upao u školu i nožem ranio četvero učenika i učiteljicu koja ih je pokušavala zaštititi. Od posljedica ranjavanje preminulo je sedmogodišnje dijete.
Na žalost, u sličnom tonu započela je i nova, 2025. godina. Vijest koja je za tili čas obišla cijeli svijet glasila: sumanuti četrdesetpetogodišnji ubojica je u Cetinju prvog dana nove godine hladnokrvno ubio dvanaest osoba, među kojima i dvoje djece, od 10 i 13 godina.
Kako se nešto slično uopće može dogoditi? Što se događa u glavama ljudi koji su spremni hladnokrvno smaknuti dijete? Moralna trulež i mržnja kao njezina izravna posljedica? To je možda jedino prihvatljivo objašnjenje koje mi pada na pamet.
Francuski sociolog i filozof Philippe Corcuff, autor studije "Krimići, filozofija i društvena kritika" koja je nedavno prevedena na hrvatski, pokušava devijacije suvremenog društva pojasniti krimićima koji su, po njemu, posljednji ostaci društvenog angažmana u književnosti. On tvrdi da se to isključivo odnosi na američki "noir", žanr čiji su rodonačelnici Dashiell Hammett i Raymond Chandler. Razlog leži u tome što europski krimić društveno uređenje i politiku prihvaća kao nešto "nadređeno" i nepromjenjivo, što ne utječe toliko na živote ljudi, pa i na kriminal, dok američki "noir" insistira na tome da sve zlo svijeta proizlazi iz politike, pa i masovna ubojstva po ulicama američkih i europskih gradova.
Svoju analizu ponajviše temelji na romanima spomenutog dvojica i dvojice suvremenih "noir" autora Dennisa Lehanea i James Lee Burke. (Od ove dvojice, ovdašnjoj javnosti mnogo je poznatiji Dennis Lehane, po čijim su romanima snimljena dva iznimno gledana filma: "Mistična rijeka" Clinta Eastwooda iz 2003. i "Otok Shuter" Martina Scorsesea iz 2010. godine.)
Koliko je Corcuff u pravu, procijenite sami. Je li politika u određenoj mjeri odgovorna za ubojstva djece u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, politika koja, kako to kaže Lehane, "pokreće našu mržnju i uske poglede na svijet" i koja "ne želi otvoriti prljave poklone", jer bi joj to, možda, utjecalo na rejting, bez obzira na cijenu koju za to plaćamo. Umjesto odgovora, navest ću tek citat iz romana "Srušeni limeni krovovi" Jamesa Lee Burkea, koji, čini se, dovodi u izravnu vezu "mentalnu trulež" i masovne zločine u kojima stradavaju i djeca.
"Čitava jebena država je puna groznih, nesretnih, zbunjenih, ljutitih ljudi, i nitko nema dovoljno pameti da se iskreno 'pozabavi' vlastitim prilikama. Govore o jednostavnijim vremenima prije AIDS-a i kreka i bandi i masovnih komunikacija i satelita i aviona i globalnog zagrijavanja kao da se mogu tamo vratiti. I ne mogu da shvate zašto su tako sjebani, pa prebace krivicu na nekoga. Crnčuge, Židove, bijelce, Kineze, Arape, Ruse, one koji zagovaraju pravo na abortus, i one koji podržavaju pravo na život, koga bilo?" kaže na jednom mjestu Burkeov detektiv Dave Robicheaux, vijetnamski veteran i bivši policajac iz New Orleansa, zgrožen zločinima koji su se događali nakon što je uragan Katrina poharao šire područje New Orleansa.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
