Otopljavanje odnosa ovih su dana najavili i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, i to baš u jeku pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH.
Pozvali su, neizravno, na savezništvo, dogovor, dijalog i to baš u trenutku kada novim sankcijama prijete američki dužnosnici. Možda su u strahu da se na nađu na famoznim crnim listama kao njihov treći kolega, Milorad Dodik. Bilo kako bilo – relativno ćemo brzo znati što se iza brda valja i valja li se uopće išta.
Za Ivana Kraljevića, politologa s Filozofskog fakulteta u Mostaru, sve učestalije najave o obnovi, početku političkog bošnjačko-hrvatskog saveza, djeluju kao intermezzo, kratka stanka u političkom prepucavanju s već izlizanim parolama o tome kako je ključ rješenja upravo u 'zatopljavanju odnosa' u FBiH.
“Istine radi, relaksacija odnosa u FBiH može voditi stvaranju temelja za funkcionalniju državu, ali to nikako ne znači kako 'iz igre' treba izbaciti Srbe, odnosno koalirati nauštrb njihovih interesa kao jednog od triju konstitutivnih naroda u BiH. Ovakav nagli pre(obrat) vjerojatno je uvod u neki značajniji politički čin koji slijedi i upravo je simptomatično vrijeme njegova odvijanja. Dakle, nakon izricanja američkih sankcija Miloradu Dodiku i republičkim vlastima uslijedili su pozivi na pomirenje federalnih partnera“, izjavio je Kraljević za Bljesak.info.
Neven Šimić, sarajevski novinar, urednik stranice Digitalna demokracija, ističe kako su Hrvati i Bošnjaci, iako zvuči kao politički kliše, žrtve politika za koje većinski glasuju.
“Doduše, ako u tom kontekstu parafraziramo Orwella, onda Hrvati i Bošnjaci nisu samo žrtve svojih odluka pred glasačkom kutijom, oni su i suučesnici, odnosno sukreatori vlastite društvene i političke agonije“, rekao je Šimić za Bljesak.info.
Famozna relaksacija odnosa u Federaciji BiH, dodaje Šimić, jedan je od ključnih preduvjeta za bolje funkcioniranje cijelog sistema i društveno ozdravljenje, a da bi došlo do rečene relaksacije, potrebna je politička volja za dogovor oko vrućih političkih tema.
“I bošnjačka i hrvatska politika povukle su vrlo jasne crvene linije ispod kojih se ne ide: Bošnjaci neće pristati na nove teritorijalne aranžmane u BiH, Hrvati na nove izborne manipulacije i zloupotrebe u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. Rješenja za njihov aktualni politički spor leže između te dvije krajnosti“, smatra Šimić.
Ovdje se ne dijeli država, nego ministarstva, institucije, nadzorni i ini-odbori. U svakom slučaju, u procesu otopljavanja odnosa, lako moguće je da uskoro saznamo tko su članovi odbora/komisije za pomirenje.
Kraljević pak, postavlja pitanje: je li racionalno vjerovati perjanicama politike koja vam je svojim djelovanjem i odobravanjem tri puta nametnula člana Predsjedništva BiH ili koja je do samo koji dan javno govorila o tome kako Hrvati “imaju više nego zaslužuju“.
“Povijest nas uči kako je ovakvih i sličnih pokušaja bilo i ranije kroz nešto više od dva i pol desetljeća daytonske Bosne i Hercegovine. Jedini uspješan rezultat bošnjačko-hrvatskog saveza je Washingtonski sporazum koji je vodio završetku oružanog sukoba u BiH. Ugovor koji je predvidio FBiH kao ravnopravnu zajednicu hrvatskog i bošnjačkog naroda. Nažalost, sama bit Washingtonskog sporazuma urušena je vrlo brzo“, smatra Kraljević.
Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke koja već neko vrijeme nije članicom Hrvatskog narodnog sabora BiH, i jedan od rijetkih političkih oporbenih glasova na hrvatskom političkom prostoru, smatra kako odnosi Hrvata i Bošnjaka nikada nisu ni bili hladni, pa se tu i nema što otopljavati.
“Koalicija HDZ/DF/SDA koja vlada još od 2014. nikada nije bila jača. Dovoljno je vidjeti ponašanje zastupnika ovih stranaka u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, stalna imenovanja po nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća“, rekao je Raguž za Bljesak.info.
Nedavno je, dodaje, usvojen proračun Hercegovačko-neretvanske županije, kojeg su HDZ BiH i SDA bratski podijelile za potrebu Općih izbora, a to govori nema potrebe otopljavati odnose politika Hrvata i Bošnjaka.
“Čini mi se da koalicija ovih stranaka nikada nije bila jača. Sve ovo oko tobožnjih nesuglasica, pa onda ponovnih poruka pomirenja putem stranačkih medija su tipični spinovi. Ušli smo u izbornu godinu, pa se mora stvoriti dojam 'svađe', kako oni nisu 'isti', kako se ne bi moglo vidjeti očigledno, a to je da obje stranke imaju isti cilj, to je pat pozicija“, ističe Raguž.
Kraljević podsjeća kako se službena bošnjačka politika, najprije Barryjevim amandmanima na početku novoga milenija, a kasnije i raznoraznim odlukama međunarodnih činovnika, toliko ohrabrila da si je umislila kako je ona najpozvanija na Bosnu i Hercegovinu i kako ona ima pravo preglasati konstitutivni narod kojega je nominalno manje.
“I tu je temelj svih problema i odnosa i bez priznavanja toga grijeha ne može se vjerovati u istinite namjere o 'elaksiranju odnosa s Hrvatima'. Bošnjački politički vrh mora se ograditi od pogrešne politike koju je vodio prema hrvatskom narodu u BiH. Spremnost na izmjene izbornoga zakonodavstva je pravi test za razotkrivanje stvarnih namjera“, smatra Kraljević.
Raguž smatra kako do izmjena Izbornog zakona neće doći, osim u slučaju jednog konkretnog i znakovitog pritiska međunarodne zajednice.
“Nikome od vladajućih struktura nije u interesu da dođe do izmjena izbornog zakona, kao niti do izmjena izbornog procesa, što je nama iz oporbe jednako važno kao i izmjene izbornog zakona“, mišljenja je Raguž.
Suviše je optimistično, mišljenja je Kraljević, kako je bošnjačko-bosanska politika toliko sazrela i naglo evoluirala da u predstavnicima druga dva konstitutivna naroda – Hrvatima i Srbima – ne vidi isključivo svoje neprijatelje.
“Nego da na njih gleda kao na ravnopravne sudržavljane s kojima mora dijeliti i stvarati državu. Nažalost, za sada sve ovo izgleda kao već viđeni scenarij“, dodaje Kraljević.
Šimić, pak, ističe kako važan aspekt ne ulijeva povjerenje u mogući dogovor, a to je činjenica da je BiH institucionalno nedovršena, jer je moć iz državnih institucija već poodavno izmještena u političke partije, a disfunkcionalna država idealan je teren za liderokratske političke pojave poput Dodika, Izetbegovića, Čovića ili Komšića.
“U tom smislu, pitanja se sama nameću: zašto bi ti ljudi gradili funkcionalne institucije i bolje odnose? Čemu dogovor, ako im permanentna politička kriza omogućuje povlašten politički položaj i sve društvene i materijalne benefite koje taj položaj donosi? Jesu li to zaista adrese na kojima treba tražiti politički racionalitet i volju za društveni dogovor? Kreiranje krize i parazitiranje na međunacionalnim tenzijama do sada su se pokazali kao unosan politički biznis. Volio bih da se ova pitanja pokažu neosnovanima i da ih stvarnost, odnosno bliska budućnost demantiraju“, rekao je Šimić.
Bilo kako bilo, politički odnosi Hrvata i Bošnjaka ogledani kroz dvije najjače nacionalne stranke, već odavno su groteskni i svode se na one antologijske: oni nas kao napadaju, mi se kao branimo, oni nas svađaju, mi se kao mirimo. Podjele BiH, sigurno je neće biti.
Ovdje se ne dijeli država, nego ministarstva, institucije, nadzorni i ini-odbori. U svakom slučaju, u procesu otopljavanja odnosa, lako moguće je da uskoro saznamo tko su članovi odbora/komisije za pomirenje. Kada se nešto ne želi riješiti, a očigledno je da se ne želi – što se prvo uradi?
