Najveći problem u nasadima s mladim stablima trešanja predstavlja crna uš, Myzus cerasii. Ovaj štetnik može izazvati sušenje grančica, a prenosi i viruse. Njeno suzbijanje nije lako.
Pojavljuje se nekoliko dana nakon završetka cvjetanja jer prezimljava u pukotinama kore na stablu ili oko pupova.
Rano u proljeće počinje njen razvoj, a do napada dolazi čak i ako se u jesen i pred početak vegetacije stablo tretiralo mineralnim uljima, u kombinaciji s bakrenim sredstvima. Najviše su napadnuta mlada stabla koja se mogu osušiti ako je napad jak.
Ubrzo nakon pojave odraslih ličinki dolazi do uvijanja listova ka unutra što otežava zaštitu jer se teže može prići vrhom prskalice do tih dijelova lista.
Zaštićena je licem, a razvija se na naličju listova. Dolazi do obilnog lučenja medne rose što se može konstatirati prisustvom velikog broja mrava na vrhovima grana koje su pod najvećim udarom štetnika.
Na mednu rosu naseljava se gljiva čađavica koja prenosi razne viruse što dodatno otežava zaštitu trešanja. Zaštita nije laka ne samo zbog mjesta na kojem se okuplja veliki broj jedinki i težeg pristupa aktivnih tvari zaštitnih sredstava već i zbog sve manjeg izbora aktivnih tvari.
Tretman odmah nakon opadanja 2/3 cvijeta pomaže u borbi protiv štetnika upotrebom sredstava na bazi acetamiprida, deltametrina, bifentrina ili cipermetrina, ali se treba pripremiti za još jedan tretman nakon sedam do 10 dana, posebno ako je često padala kiša.
Što se tiče nekemijskih mjera borbe, bubamare obično nemaju dosta vremena za kontrolu populacije, ako se ne koriste insekticidi.
Dok one uspostave kontrolu, šteta je načinjena pa se mogu koristiti i sredstva kao što su češnjak i čili paprike, u kombinaciji s octom, piše Agroklub.
Tu su i neka sredstva na bazi organskog ugljika i dušika, a pomaže i bijelo ulje, u manjoj dozi nego za vrijeme zimskog tretmana.
