Mogla bi prehraniti više od 100 milijuna ljudi, ali interesa nema

Riža, pšenica i kukuruz hrane milijarde ljudi, no klimatske promjene okreću znanstvenike prema gotovo nepoznatoj biljci s golemim potencijalom. Pamuk zovu “bijelo zlato“, a pšenicu nazivaju “kraljicom žitarica”. No malo koja poljoprivredna kultura ima nadimke poput “stablo protiv gladi”, “banana na steroidima” i “čudesna kultura”.

Riječ je o ensetu, biljci gotovo nepoznatoj izvan Etiopije, iako je ondje osnovna namirnica za više od 20 milijuna ljudi. Znanstvenici smatraju da bi njezin potencijal mogao biti mnogo veći, posebno u dijelovima svijeta koji se suočavaju s nestašicom hrane i posljedicama klimatskih promjena.

Enset pripada porodici banana i može narasti do deset metara. Iako izgleda poput stabla, zapravo je golema zeljasta biljka. Uzgaja se gotovo isključivo na jugozapadu Etiopije, gdje predstavlja jedan od temelja prehrane lokalnog stanovništva.

Za razliku od banana, njegovi plodovi nisu jestivi. Za hranu se koriste pseudostabljika i podzemni dio biljke, koji se usitnjavaju i fermentiraju. Tako nastaje kocho, tradicionalna etiopska namirnica nalik kruhu, dok se škrobni nusproizvod poznat kao bulla koristi za pripremu kaša i okruglica.

Samo 60 biljaka može godinu dana hraniti peteročlanu obitelj

Upravo je produktivnost ono što enset čini posebno zanimljivim. Samo 60 biljaka može osigurati dovoljno hrane za peteročlanu obitelj tijekom cijele godine.

Biljka daje visoke prinose, podnosi sušu i bolesti te je višegodišnja, što znači da je nije potrebno ponovno saditi nakon svake vegetacijske sezone.

“Kada je riječ o prilagodljivosti, nevjerojatna je”, rekao je za CNN britanski biolog James Borrell iz Kraljevskih botaničkih vrtova Kew.

Ta svojstva mogla bi dobiti još veći značaj kako klimatske promjene povećavaju pritisak na globalnu proizvodnju hrane. Današnji prehrambeni sustav snažno se oslanja na malen broj kultura, ponajprije rižu, pšenicu i kukuruz, koji zajedno osiguravaju više od polovice svjetskih kalorija.

Takva koncentracija povećava ranjivost proizvodnje na suše, bolesti, štetnike i promjene okoliša.

Potencijal i izvan Afrike

Studija iz 2021., na kojoj je radio i Borrell, pokazala je da bi se enset mogao uzgajati na mnogo širem području južne i istočne Afrike.

Prema procjenama istraživača, sadašnje područje njegova uzgoja moglo bi se povećati 12 puta, a biljka bi potencijalno mogla osiguravati hranu za dodatnih 111,5 milijuna ljudi u subsaharskoj Africi.

To je posebno značajno za regiju u kojoj raste nesigurnost opskrbe hranom unatoč povećanju globalne poljoprivredne proizvodnje.

Istraživači smatraju da potencijal nije ograničen samo na Afriku. Enset podnosi relativno širok raspon klimatskih uvjeta, pa bi se mogao uzgajati i drugdje. Njegova prilagodljivost demonstrirana je i 2023., kada je biljka prvi put procvjetala u botaničkom vrtu Kew u Londonu.

Zašto ga onda svijet ne uzgaja?

To je pitanje koje zbunjuje i istraživače. Dok su se kukuruz, riža i krumpir proširili daleko izvan područja iz kojih potječu, enset je ostao gotovo potpuno vezan uz Etiopiju.

Jedan od razloga je to što Etiopija strogo kontrolira izvoz biljnog materijala kako bi spriječila biopiratstvo i zaštitila vlastitu biljnu raznolikost. Dodatnu osjetljivost stvorio je raniji spor oko stranih patenata povezanih s teffom, tradicionalnom etiopskom žitaricom.

Prepreka je i sama proizvodnja. Prerada enseta iznimno je fizički zahtjevna i uglavnom je obavljaju žene. Iako etiopska sveučilišta razvijaju strojeve koji bi taj proces mogli olakšati, oni se još ne koriste u velikim razmjerima.

Uzgoj i prerada također zahtijevaju znanje koje su lokalne zajednice razvijale stoljećima.

Etiopljani ga napuštaju upravo kada svijetu postaje zanimljiv

Paradoks je u tome što enset privlači sve veću pozornost znanstvenika upravo u trenutku kada ga dio etiopskih poljoprivrednika počinje napuštati.

Oko 60 posto od više od 400 poljoprivrednika obuhvaćenih istraživanjem iz 2025. reklo je da su posljednjih desetljeća smanjili površine pod ensetom. Mnogi se okreću komercijalno privlačnijim kulturama poput pšenice, kukuruza i krumpira.

Kew zato radi s lokalnim zajednicama na očuvanju ugroženih sorti i financijski potiče njihov uzgoj.

Za Borrella je šira poruka jasna: u svijetu koji mora proizvesti više hrane uz manje resursa i sve nepredvidljiviju klimu, oslanjanje na nekoliko dominantnih kultura nosi sve veći rizik.