Miro ima 70 kamiona, suši 6 tona smokava i proizvodi 1.500 litara ulja, ali ne može bez ovaca

Miro Ćulum, uspješni poduzetnik iz Peračkog Blata u dolini Neretve, čovjek je čija poslovna svakodnevica uključuje desetke kamiona, više od 70 zaposlenika, velike količine suhih smokava i maslinova ulja. Ipak, unatoč brojnim obvezama i poslovnom uspjehu, ono što ga posebno ispunjava nema veze s kamionima ni velikim poslovnim ugovorima. Njegova velika ljubav su – ovce.

Zanimljivu životnu priču ovog neretvanskog poduzetnika donose Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik, otkrivajući kako čovjek koji upravlja velikim prijevozničkim poslovanjem pronalazi mir među životinjama, nedaleko od Jadranske magistrale i rijeke Neretve.

Briga o stadu 

Miro Ćulum jedan je od najvećih privatnih prijevoznika na području Dubrovačko-neretvanske županije. Njegova tvrtka raspolaže sa 70 kamiona i zapošljava više od 70 djelatnika, a poslovanje se proteže od granice s Crnom Gorom do Makarske, Splita i drugih dijelova Hrvatske.

Među ostalim, njegova tvrtka surađuje sa Zagrebačkom pivovarom, za koju obavlja distribuciju proizvoda od tvorničkih pogona do trgovina. Sudjeluje i u opskrbi trgovina prehrambenim proizvodima na području Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije.

No, prijevoznički posao samo je dio njegovih aktivnosti. Ćulum se sa svojom obitelji bavi i poljoprivredom. Godišnje osuši između pet i šest tona smokava, dok je prošle godine proizveo čak 1.500 litara maslinova ulja.

U sezonskim poslovima sudjeluju njegova supruga i dvije kćeri, a prema potrebi angažiraju se i dodatni radnici. Sve to zahtijeva mnogo vremena, organizacije i rada, osobito tijekom berbe smokava i maslina, kada se poljoprivredne obveze preklapaju s intenzivnim poslovima u prijevozu.

Unatoč takvom rasporedu, Ćulum redovito odlazi na predjel Modič, gdje se među plantažama mandarina brine o četrdesetak ovaca i jednom ovnu. Riječ je o obiteljskoj tradiciji koju je započeo njegov otac Ivan Ćulum, koji je ovce nekada uzgajao na području Peračkog Blata.

Prije otprilike dvadeset godina životinje su preseljene na ograđeni teren površine nekoliko tisuća četvornih metara. Miro je još kao dječak pomagao ocu i postupno zavolio životinje. Kako je njegov otac stario, preuzeo je najveći dio brige o stadu.

Bijeg od poslovnih obveza 

Za njega boravak među ovcama predstavlja odmak od poslovnih obveza, telefonskih poziva i svakodnevnog stresa. Kako je ispričao za Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik, upravo mu odlazak među ovce omogućuje da se opusti i pronađe mir nakon napornog radnog dana. Zanimljivo je da slično iskustvo imaju i njegovi poslovni partneri koji ga ondje posjećuju.

Briga o ovcama podrazumijeva i redovitu nabavu hrane, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada se trava osuši. Tada životinje uglavnom dobivaju sijeno, kukuruz i ječam.

Ćulum osobno vodi računa i o pripremi sijena, zbog čega odlazi u Sinj, gdje nadzire baliranje koje se mora obavljati u odgovarajućim temperaturnim uvjetima i pri odgovarajućoj vlažnosti. Osim što uživa u društvu životinja, vodi računa o njihovu zdravlju, a stajski gnoj koristi za uzgoj smokava i maslina. Na taj način povezuje stočarstvo s ostalim poljoprivrednim aktivnostima svoje obitelji.

Posebno ga veseli činjenica da su njegove dvije kćeri, u dobi od 18 i 13 godina, također zavoljele životinje. Baš kao što je on nekoć pratio svojega oca, danas one prate njega. Hoće li jednoga dana nastaviti obiteljsku tradiciju, još nije poznato.

No Ćulum je odlučan u namjeri da se nastavi brinuti o svojim ovcama dokle god mu to zdravlje i mogućnosti budu dopuštali.