Težak život

Kad se plate režije i kupe lijekovi, umirovljenicima za život malo što ostane

Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...
Gospodarstvo / Novac | 13. 09. 2023. u 07:44 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za umirovljenike, ali s mirovinama koje su među najnižima u regiji te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija?

Umirovljenici u Bosni i Hercegovini umjetnici su preživljavanja.

Dan isplate mirovine čekaju s nestrpljenjem, no kada počnu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina konvertibilnih maraka teško je biti matematičar.

''Teško onome tko živi od mirovine. Umirovljenik sam, živim sam, nekako sastavljam kraj s krajem, ali ne može svatko. Dođe ti da staviš bijelu plahtu i prosjačiš. Eto, na što se svede ta mirovina'', kaže umirovljenik Mahmut Alagić, prenosi BHRT.

''Platiš struju, vodu, smeće... Ostane ti 200 maraka za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio pa dok vratiš. Nema tu života'', priča umirovljenik Asim Mašić.

Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu kako ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...

''Sve je skupo, ljudi s tim ne mogu živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke...'', riječi su umirovljenice Đule Okanović.

U Federaciji Bosne i Hercegovine mirovinu za kolovoz prima više od 400.000 umirovljenika. Najniža iznosi 538 konvertibilnih maraka.

''Umirovljeniku više ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec... S minimalnom mirovinom to je umijeće. Danas počinje kupnja lijekova, pa gdje je ogrjev i ostalo. Ako netko misli da je komad kruha život umirovljenika, grdno se vara'', ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruga umirovljenika Unsko-sanske županije.

Neki nose poneki ceker u ruci, gotovo uvijek prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na protekli život i uspomene na dostojanstvo koje su imali.

A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome što ostane. Za one koji primaju i najniže mirovine ovaj mjesec će biti i najdulji.

Kopirati
Drag cursor here to close