Prema projekcijama iz najnovijeg izvješća Svjetske banke Global Economic Prospects (Globalni ekonomski izgledi), zemlje u razvoju – zaslužne za 60 posto globalnog rasta – završit će prvu četvrtinu 21. stoljeća s najslabijim dugoročnim izgledima za rast od 2000. godine. Iako će se globalna ekonomija stabilizirati u iduće dvije godine, očekuje se da će zemlje u razvoju sporije dosezati razine dohotka naprednih ekonomija.
Očekuje se da će se globalna ekonomija u 2025. i 2026. povećati za 2,7 posto, jednakom dinamikom kao i 2024., jer će se inflacija i kamatne stope postupno smanjivati. Također, predviđa se da će u iduće dvije godine rast zemalja u razvoju ostati stabilan na oko 4 posto. Međutim, takav rast bit će slabiji nego prije pandemije te neće biti dovoljan za poticanje napretka potrebnog za smanjenje siromaštva i ostvarivanje širih razvojnih ciljeva.
Ova analiza Svjetske banke prva je sustavna procjena uspješnosti zemalja u razvoju u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Pokazala je kako su zemlje u razvoju u prvoj dekadi rasle najbrže od 1970-ih godina. Međutim, napredak se postupno smanjivao nakon globalne financijske krize 2008.-2009. Osim toga, smanjila se i globalna ekonomska integracija: priljevi izravnih stranih ulaganja u zemlje u razvoju, izraženi kao udio BDP-a, otprilike su se prepolovili u usporedbi s početkom 2000-ih.
Nova ograničenja svjetske trgovine u 2024. povećala su se pet puta u odnosu na prosjek iz razdoblja 2010.-2019. Kao rezultat, ukupni gospodarski rast smanjio se s 5,9 posto 2000-ih na 5,1 posto 2010-ih te na 3,5 posto u 2020-ima. Izuzmemo li Kinu i Indiju, prosječne stope rasta dohotka po stanovniku u zemljama u razvoju od 2014. za pola postotnog boda su niže od rasta u bogatim ekonomijama, čime se povećava jaz između bogatih i siromašnih.
"Zemljama u razvoju sljedećih 25 godina bit će teže nego proteklih 25", izjavio je Indermit Gill, glavni ekonomist Grupacije Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiju.
"Većina nekadašnjih pokretača njihova rasta je izgubljena. Zamijenili su ih ogromni izazovi: visoke razine duga, slab rast ulaganja i produktivnosti te sve veći troškovi klimatskih promjena. U sljedećim godinama zemlje u razvoju morat će usvojiti nova pravila s naglaskom na unutarnje reforme kako bi ubrzale privatna ulaganja, produbile trgovinske odnose i poticale učinkovitije korištenje kapitala, talenata i energije."
Zemlje u razvoju danas imaju veći značaj za globalno gospodarstvo nego što su imale na početku stoljeća. Dok su 2000. činile 25 posto, danas čine približno 45 posto globalnog BDP-a. Njihova međusobna ovisnost također se povećala: više od 40 posto njihove robe izvozi se u druge zemlje u razvoju, što je dvostruko više nego 2000. Osim toga, zemlje u razvoju postale su važan izvor globalnih tokova kapitala, doznaka i razvojne pomoći: između 2019. i 2023. na njih se odnosilo 40 posto svjetskih doznaka, u odnosu na 30 posto u prvoj dekadi ovog stoljeća.
Ove zemlje danas imaju značajniji utjecaj na rast i razvoj drugih zemalja u razvoju. Primjerice, rast BDP-a od 1 postotnog boda u tri najveće zemlje u razvoju – Kini, Indiji i Brazilu – nakon tri godine obično dovodi do kumulativnog povećanja BDP-a od gotovo 2 posto u drugim zemljama u razvoju. Međutim, taj je učinak tek upola manji od učinka rasta u tri najveće ekonomije: Sjedinjenim Američkim Državama, eurozoni i Japanu. Ukratko, blagostanje u zemljama u razvoju i dalje je čvrsto povezano s rastom u ovim trima naprednim ekonomijama.
"U svijetu političke nesigurnosti i trgovinskih napetosti, zemljama u razvoju bit će potrebne odvažne i sveobuhvatne javne politike kako bi iskoristile neiskorištene prilike za prekograničnu suradnju", izjavio je M. Ayhan Kose, zamjenik glavnog ekonomista Svjetske banke i direktor Grupe za ekonomske izglede
"Dobar početak bila bi uspostava strateških trgovinskih i investicijskih partnerstava s brzorastućim tržištima drugih zemalja u razvoju. Modernizacija prometne infrastrukture i standardizacija carinskih procedura ključni su koraci za smanjenje nepotrebnih troškova i poticanje učinkovitije trgovine. Stabilne makroekonomske politike u zemlji učvrstit će njezinu sposobnost nošenja s nesigurnostima u svijetu."
Izvješće napominje da bi se zemlje u razvoju u iduće dvije godine mogle suočiti s ozbiljnim izazovima. Velika politička nesigurnost u svijetu mogla bi oslabiti povjerenje investitora i ograničiti financijske tokove. Globalni rast mogao bi biti oslabljen sve većim trgovinskim napetostima. Kontinuirana inflacija mogla bi odgoditi očekivano smanjenje kamatnih stopa. Međutim, globalna ekonomija mogla bi nadmašiti očekivanja, posebno ako njezini najveći pokretači, Sjedinjene Američke Države i Kina, uspiju ubrzati svoje gospodarstvo. U Kini bi se potražnja mogla povećati dodatnim poticajnim mjerama, dok bi snažna potrošnja kućanstava u Sjedinjenim Američkim Državama mogla dovesti do neočekivano visokog rasta, pozitivno utječući na zemlje u razvoju.
Izvješće zaključuje da, unatoč izazovima, zemlje u razvoju imaju različite načine za poboljšanje svojih izgleda za rast. Neki izazovi, uz prave politike, mogu se čak pretvoriti u značajne prilike. Razvojem potrebne infrastrukture, ubrzavanjem klimatske tranzicije i poboljšanjem ljudskog kapitala, zemlje mogu povećati svoje izglede za rast te pridonijeti postizanju klimatskih i razvojnih ciljeva. U međuvremenu, uz podršku multilateralnih institucija, sve zemlje trebale bi surađivati na boljem upravljanju globalnom trgovinom.
Cijeli izvještaj je dostupan na linku.
