Bijesan zbog čekanja, osmislio je prijevoz kojim danas putuje 90 posto svjetske robe
Malcom McLean bio je vozač kamiona iz Sjeverne Karoline. Godine 1937. proveo je cijeli dan u luci u New Jerseyju čekajući da radnici prenesu robu iz njegova kamiona na brod. Devetnaest godina poslije poslao je na more prvih 58 čeličnih kontejnera.
Prije Malcolma, roba se u luke dovozila u sanducima, vrećama i bačvama svih veličina. Lučki radnici svaki su komad prenosili ručno i slagali ga u brodsko skladište onako kako im se u tom trenutku činilo najboljim. Brod je zbog toga u luci znao ostati tjednima.
McLean je, čekajući toga dana, došao do zaključka koji je poslije jednostavno formulirao: trošak prijevoza nije u udaljenosti, nego u utovaru.
Zamisao i propis koji mu je smetao
Njegova je ideja bila robu uopće ne dirati. Umjesto pražnjenja kamiona, s prikolice bi se skinuo samo kontejner i podignuo ga na brod, pa bi ista kutija stigla do odredišta neotvorena.
Do pedesetih godina izgradio je jednu od najvećih kamionskih tvrtki u zemlji, ali se tada suočio s propisom koji je zabranjivao da ista osoba posjeduje i kamionsku i brodarsku tvrtku.
Prodao je tvrtku. Podignuo je kredit od 22 milijuna dolara, kupio dva tankera iz Drugoga svjetskog rata i preuredio ih.
Dvadeset i šesti travnja 1956.
Toga je dana brod Ideal-X isplovio iz Newarka prema Houstonu s 58 kontejnera na palubi. Razlika je odmah bila mjerljiva.
Ručni utovar tone robe stajao je 5,86 dolara. Uz uporabu kontejnera isti je posao stajao 16 centi. Vrijeme utovara skraćeno je i do 95 posto, a nestale su i krađe iz tereta, koje su ponegdje zahvaćale desetinu pošiljke.
Lučki radnici odmah su shvatili što to znači za njihova radna mjesta. Kada su jednoga sindikalnog čelnika upitali što misli o novom brodu, odgovorio je kako bi ga najradije potopio.
Zašto je upravo kontejner promijenio trgovinu
Ključ nije bio u čeliku, nego u tome što su svi kontejneri bili jednaki.
Jednaki kontejneri koji staju na svaki kamion, svaki vagon i svaki brod, a za njih se izrađuje ista dizalica u svakoj luci na svijetu.
Time je prijevoz prestao biti ozbiljna stavka u cijeni proizvoda. Postalo je jeftinije nešto proizvesti na drugom kraju svijeta i dopremiti ga nego proizvoditi blizu kupca.
U jedan kontejner dug dvadeset stopa stane oko stotinu perilica rublja ili četiri stotine televizora.
Što je ostalo iza Malcoma
McLean je 1969. prodao svoju brodarsku tvrtku za 530 milijuna dolara.
Do tada je imao 36 brodova, više od 27.000 kontejnera i pristup u više od trideset luka.
Umro je 2001. godine u dobi od 87 godina. Časopis Forbes tada ga je opisao kao jednoga od rijetkih ljudi koji su promijenili svijet.
Njegov kontejner od 1956. gotovo se nije promijenio. Gotovo sve što imate u kući, od telefona do voća, dio je puta provelo u jednom takvom kontejneru, a luke koje se nisu prilagodile, poput stare njujorške luke, morale su se iznova osmisliti nakon što je posao otišao drugamo.
