Mostar je smrdio i 1990. godine
U arhivi Slobodne Dalmacije od 5. prosinca 1990. godine pronašli smo tekst pod naslovom "Svaka ulica – mrlja", koji govori o gradu zatrpanom smećem, upozorenjima na moguće epidemije i nezadovoljstvu građana komunalnim uslugama.
Gotovo 36 godina kasnije, nakon požara na deponiji Uborak i problema sa zbrinjavanjem otpada, mnogi će reći kako ovaj tekst zvuči iznenađujuće aktualno.
SRIJEDA, 5. prosinca 1990.
MOSTAR SE JEDNOSTAVNO GUŠI U SMEĆU
Svaka ulica - mrlja
Stanje je na tržnici takvo da se ne isključuje ni pojava epidemije
MOSTAR – "Mi vas vodimo u Evropu" – snažan je i pretenciozan eho predizbornih skupova gotovo svih bosansko-hercegovačkih stranaka održanih nedavno u hercegovačkom centru. Slatkorječiva prezentacija puta u Evropu gotovo nas je uvjerila da i nismo toliko daleko. Ali avaj! I najveći zaljubljenici ovog grada, koji su ga skloni vidjeti i ljepšim i razvijenijim nego li on to stvarno jest, priznat će laka srca da Mostar ovakav kakav je pripada samo i jedino Balkanu.
Slika najfrekventnijih gradskih ulica i trgova rada upit dokle će tako i imaju li Mostar i Mostarci volje i želje da svoj grad makar očiste i operu od smeća u kojemu se jednostavno guši. Da li zbog odsutnosti konkurencije ili nečeg drugog, tek mostarski komunali već predugo spavaju zimski san.
Svu ozbiljnost situacije najbolje ilustrira i upozorenje šefa higijensko-epidemiološke službe mostarske bolnice dr. Šefke Dervovića izrečeno u posebnoj emisiji Radio-Mostara posvećenoj pitanju higijene gradske tržnice, koji ne isključuje čak i pojavu epidemije. Na žalost, tržnica nije jedina ekološka mrlja Mostara. Takva je, izuzimajući sve rjeđe izuzetke, gotovo svaka ulica. Da ne bude zabune, i Mostarci kao i stanovnici drugih gradova plaćaju uredno usluge odvoza smeća, dobivajući zauzvrat sve punije kontejnere. Je li tako i u Evropi?
M. M. ŠAKOTA
I za kraj, u maniri legendarnih TLN-ovih "Neobičnih rekorda", vrijedi spomenuti i mostarsku sportsku dvoranu. Kamen temeljac položen je još na Valentinovo 1985. godine, a projekt je tijekom desetljeća preživio rat, tranziciju, politička prepucavanja, promjene vlasti i bezbroj obećanja.
Te 1985. malo tko je mogao zamisliti da će gradnja dvorane trajati dulje od pojedinih sportskih karijera. A ipak, rekord je ostao živ.
Kako se za Bljesak.info 2019. godine prisjetio proslavljeni mostarski rukometaš Filip Garmaz, tadašnji sportski djelatnik Jole Musa optimistično je najavljivao: "Želja nam je da za februarske svečanosti '87. odigramo prvu utakmicu u našoj dvorani."
Igra se, doduše, još nije preselila pod taj krov, ali jubilej od 40 godina gradnje jest stigao.
