Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Žalosno je, jadno i žalosno, kao i sve više toga u ovoj, kako svih ovih mjeseci nismo čuli ništa utješno i ohrabrujuće od onih koji nam žele krojiti sudbinu…

Što drugo učiniti u državi u kojoj predsjednikova supruga nema da plati račun, nego pobjeći.

Trebalo bi jednom lijepom kaznom ''legendu'' smjestiti iza rešetaka pa da krivuda malo cestom svoje svijesti držeći ormar svoje gluposti.

Sve što smo zaokružili, džabe smo zaokružili.

Stojeći u poplavljenom dvorištu, javljajući se u zabrinutom televizijskom dnevniku, jedan građanin kaže kako je ''svaki put isto'' te da vlast kaže da su spremni a kad voda dođe nigdje nikoga.

Kad je otkriveno da su dječaka napali domaći navijači, javnost je utihnula. Mi kad udaramo svoju djecu, onda je to u redu.

A roblje, baš kao roblje, šuti trpi, razmišlja što znači ta potrošaka korpa, kolika je, koje je boje i što sve u nju stane. Pomisli ponekad i na četverocifrene plaće…

Bakir Izetbegović, nakon što se požalio da mu stranka star i da joj fali Srba i Hrvata, podržao je besciljno određivanje datuma Dragana Čovića.

Nerazumijevanje kojem smo izloženi i kojeg smo i sami uzročnici, komplicira naše ionako nejednostavne živote i otežava nam življenje jednih pored drugih.

Bakir Izetbegović priznao je da su se veliki pregovarači zavadili oko pozicija. Nismo ni mislili da ih je posvađala kakva ideja napretka.

Očito je da ni u većem ni u manjem entitetu, a koji bi se trebali posramiti pred glumljenjem veličina, nema drugačijih ideja od one stare, provjerene da se opet popucamo.

Tiho, baš tiho, pojavio se logo trećeg kanala na televiziji KISS. Bez velike galame, nakon velikih galama, u desnom kutu mutne slike, pojavio se TV HB, pa potom RTV HB.

Čovjek se, u moru svojih lutanja što nametnutih što učinjenih u traženju samoga sebe, polako pretvara u površno biće tražeći za sebe samo one opipljive stvari.

SDA je pak zatražila da se osnuju nove fotelje na državnoj razini. Nije to stranka, koja kaže da najviše od svih misli na BiH, zatražila kako bi poboljšala stanje u zemlji.

Griju se postelje i presvlače posteljine za općenje samoprozvanih lidera ošišanih stada. Trguje se pozicijama, a stenje se duboko o pravima, pravdama, jednakostima…

Komšić je završio u bolnici. Ne zbog obraza, nego zbog pluća. Obavještajna sapunica dobila je odgovor od Tužiteljstva i napuhala novi balon.

Vidljivo je da u bosanskohercegovačkom kaosu ni država nije zadovoljna državom, a da se ljudi, bezvoljni i nevoljni, zadovoljavaju mrvicama s državnih jasli ili pak idu trbuhom za nečijim tuđim kruhom.

Pomaknuli smo kazaljke unaprijed. To je jedino kada ova zemlja ide naprijed.

Ideja da se ulice Mile Budaka, Vokića i Lorkovića, Ive Zelenike Tabornika, Jure Francetića... zamijene imenima nekih boljih ljudi naišla je na brojna odobravanja.

I dok se gospoda nateže, zemlja stoji ili ide unazad. Ovo što vi čitate, neće pročitati 31,6 posto ljudi koji su ostali u BiH.

Boje se stručni timovi stranaka, koji se uglavnom bave poslovima raspoređivanja zaslužnih po pozicijama, svojih programa i svoje nestručnosti uokvirene u skupa odijela, stegnute kravate i smještene u tenderske aždaje na četiri kotača...

Beograđani ne odustaju, Podgorica na nogama, Tirana traži ostavke. Bosna i Hercegovina nijemo promatra svoje bogove kako se učvršćuju na svojim tronovima.

Čak se ni u kulinarskim dvobojima više nitko ne lakta za mikrovalne pećnice niti se učenicima ugostiteljskih škola za najbolji umak i nezagorjele palačinke dodjeljuje nekadašnje tehnološko, dokazano nezdravo, zastarjelo čudo.