Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Odlučeno je kako se kazaljke neće pomjerati od 2021. godine. Ni s tim nemamo problema. U nas vrijeme stoji.

Svjedoci smo kako iz dana u dan, izmoreni ofucanim strategijama lidera stranaka, odnosno podružnica privatnih biznisa uokvirenih u politiku, ljudi odlaze bez mahanja.

Dok se šuška o stranačkim ljubavima koje će ugrijati koalicijska dupeta, glasno se klikće uspostavi državnog Doma naroda u kojeg će zasjesti oni koji uvijek tvrde da im nije do sjedenja.

Ovomjesečna šutnja koja je odzvanjala nad Neretvom, iako je trebalo biti dosta galame, pokazatelj je kako oni koje smo odabrali da govore u ime nas i za nas, da se brinu o okruženju i nama u njemu, nisu dorasli svojim poslovima.

Sve više ljudi vjeruje da je zemlja ravna ploča. Nama je, čini se, strpljivima do besvijesti, odavno sve ravno.

Nije nas zasmetalo ni krivo pravosuđe. Zaboravili smo istrage o pogibiji djece u zrakoplovu, zaboravili smo pranje ruku nakon smrti beba i odmahivanja da je to, eto, jednostavno tako.

Bit će to opet brak iz koristi. Pitanje je samo tko će preuzeti ulogu oca, a tko majke. Djeca su ionako zrela za socijalnih službi.

Dokaz je ovo, osim da je država komplicirana, pa odgovorni tvrde da je samo dobra volja hoće li  policije na svim mogućim razinama surađivati, tko je ovoj državi važan. Što ste bliži jaslama, važniji ste…

Trebalo je, dakle, zviždati i onima, koji odlučuju što će biti život u BiH, a ne birati napuhane mete glumeći hrabrost s klikerima i u glavi i u gaćama.

Traži se razlog zašto je netko tko je na društvenim mrežama napisao da mu je zanimanje terorizam, a koji je bio u nečistoj jedinici u ratu, koji je ubio suborca i majku, na slobodi.

Da je netko svrnuo pogled na djecu koja odrastaju u uvjetima u kojima odrastaju oni što potežu oružje kao što su se nekada potezali klikeri, možda danas ne bi bilo ovih redaka.

Može se za čas crno pretvoriti u bijelo, i za treptaj oka istina pretvoriti u laž, a laž u istinu u koju se, ako se mora biti na njihovoj strani, mora slijepo vjerovati. Bez treptaja.

Gordana Tadić izabrana je za glavnu tužiteljicu BiH. Obećala je boriti se protiv korupcije. Jedna od korupcija se protivi izboru. Ostala korupcija šuti.

Sjetit ćemo se – ako se ima ikakvog smisla više sjećati – kako su pljuštale zapjenjene optužbe na račun Dragana Čovića i HDZ-a BiH iz usta čelnika HDZ-a 1990…

Stolna prijestolnica kulture, jedna od najprljavijih prijestolnica, zaigrala se s novcem. No, opet su neke piz** važnije od onog što nam prlja živote.

Oni što su se i predizbornoj godini trudili utabati još jedan put svojim vladavinama, u postizbornoj se brinu za pozicije na koje će, kao kurvini sinovi iz pjesme, zasjesti i zariti svoje kandže u fotelje…

Mrak u koji su zavijaju oni koji sjedaju u vlast vješto skriva sve male tajne velikih majstora sjedenja...

U neživljivoj državi, unatoč željama i iz naših džepova plaćenih bespotrebnih čestitki po medijima, nastavit će se neživljiv život ma koliko mi okretali listove i glave.

Ne da se nikome zagalamiti ni zbog toga što će 'slučaj Soldo' iz Širokog Brijega ostati bez odgovora. Pristali smo na svašta pa ćemo nijemo i na to da djecu premlaćuju golovi.

Nasisao se valjda narod dovoljno motke i naslušao priča da ne prolazi više sve što se ugura u uši. Nismo se naslušali istina, nismo vidjeli preuzimanja krivnje...

Ma što nam liderska PR-mašinerija podvaljivala u željama za sljedeću godinu i ma koliko se trudili pobrojati urađeno, službeni podaci govore kako smo još jednom pali...

Iznutra nam je ipak manje važno kakva su svjetla. Sveden je život na plavi palac i žute grimase, a darivanje  se svelo na želju za darovima koji se pokazuju.

I dok su naoštreni zubi jedva dočekali još jedno žvakanje, nitko razumno nije upitao – a kad su u glavi samo zubi, razuma nema – kakva je to agencija koja ne zna kuda vodi svoje goste.