Groblje San Isidro
Gdje je pokopan ustaški poglavnik Ante Pavelić?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan, 28. prosinca 1959. godine umro je Ante Pavelić, nekadašnji poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
Umro je u španjolskom glavnom gradu Madridu, u bolnici koja se zvala Hospital Alemán (hrv. Njemačka bolnica) i nalazila se u madridskoj četvrti Mirasierra. Danas se bolnica na tom istom mjestu zove Hospital Ruber Internacional i ima adresu Calle Masó 38.
Riječ je o sjeverozapadnom rubnom dijelu Madrida, nedaleko od poznate kraljevske palače El Pardo.
Pavelić je u trenutku smrti bio već u 71. godini. Sahranjen je na madridskom groblju San Isidro. Na tom su groblju još od 19. stoljeća pokapani španjolski plemići i aristokrati.
Grobnice su raskošne i velike i nose imena španjolskih markiza i brojnih uglednika, uključujući političare i umjetnike. I veliki slikar Francisco Goya jedno vrijeme bio pokopan na tom groblju, ali je njegovo tijelo kasnije premješteno na drugo mjesto.
Groblje San Isidro nalazi se na lijepom položaju, svega 3 kilometra jugozapadno od glavne madridske kraljevske palače. U blizini groblja nalazi se i stadion kluba Atlético Madrid (stadion Wanda Metropolitano, nekadašnji Vincente Calderon). Točna adresa groblja je Calle Ermita del Santo 78.
Pavelić je rođen 14. srpnja 1889. godine u Bradini kod Konjica, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile (pružni radnik) i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici.
Doktorirao je pravo u Zagrebu te otvara odvjetnički ured. Već kao srednjoškolac počinje se baviti politikom pristupivši Čistoj stranci prava (frankovci), a nakon osnivanja Kraljevine SHS jedan je od utemeljitelja i kasniji predsjednik Hrvatske stranke prava.
Izbran je za zastupnik grada Zagreba, a zbog protu-jugoslavenskih stavova uhićen je zajedno sa još nekoliko pristalica. Na sudu je uspješno branio sebe i svoje kolege te su svi oslobođeni.
Na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka bio je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske. Istovremeno stupa u kontakt sa talijanskim fašističkim vlastima kojima je u Rimu predao Promemoriju, dokument kojim je izrazio spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.
Pročitajte još
Bio je prisutan u Narodnoj skupštini prilikom atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike, a nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1928. godine odlazi u emigraciju.
Osniva organizaciju Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (od 1933. Ustaša – Hrvatski revolucionarni pokret) čiji je cilj stvaranje neovisne hrvatske države.
Uspostavlja vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) s kojom potpisuje Sofijsku deklaraciju kojom se usaglašuje zajedničko djelovanje na stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije te uništenje Kraljevine Jugoslavije. Zbog toga je u odsutnosti osuđen na smrt.
Od proljeća 1929. živi u Italiji gdje ostaje sve do uspostave NDH. U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (tzv. Velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu.
Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936.–39. bio je interniran u Sieni. Neposredno nakon uspostave NDH vraća se u Hrvatsku uz talijansku pomoć te preuzima vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i novoosnovane države.
U svibnju 1941. potpisuje Rimske ugovore kojima Italiji prepušta znatan dio hrvatske obale. Prema talijanskom i njemačkom uzoru uveo je totalitaran jednostranački sustav, naredio raspuštanje svih političkih organizacija i stranaka te pokrenuo politiku terora i organiziranja koncentracijskih logora.
Politiku terora pokušao je ublažiti tijekom 1942., kada je sazvao zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora i dopustio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Tijekom 1943. dopustio je vođenje pregovora s predstavnicima HSS-a, koje je prekinuo u listopadu iste godine.
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji pred nadirućim partizanskim jedinicama. Vojsku i civile u povlačenju napustio je u Rogaškoj Slatini, sklonio se u Austriju, a poslije je preko Italije otišao u Argentinu.
Tamo nastavlja političko djelovanje osnivanjem Hrvatske državotvorne stranke, a zatim i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio.
Kako bi izbjegao izručenje Jugoslaviji, Pavelić je ilegalno napustio Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je i umro.
(Izvor: Povijest.hr)
