Munjevito zauzimanje luke Mocha i prodor Huta prema Bab al-Mandebu pokazali su još jednom da tehnološka nadmoć sama po sebi ne donosi pobjedu. Snage Ansar Allaha u samo nekoliko dana potisnule su postrojbe međunarodno priznate jemenske vlade sa strateški važnog dijela obale, a potom proširile kontrolu i na područje tjesnaca kroz koji prolazi oko 12 posto svjetske trgovine. Reuters, AP i Al Jazeera potvrđuju da su vladine snage napustile Mochu te da su Huti potom nastavili prodor prema jugu i otocima u Bab al-Mandebu.

Na papiru je odnos snaga izgledao potpuno drukčije. Protivnici Huta godinama raspolažu zapadnim oklopnim vozilima, modernim nadzornim sustavima i potporom Saudijske Arabije, čije zrakoplovstvo ima F-15SA, Eurofightere i udarne helikoptere Apache. No posljednja ofenziva ponovno je pokazala slabosti koje skupa tehnika ne može nadomjestiti – rascjepkan zapovjedni sustav, različite interese unutar protuhutske koalicije i problem održavanja organizirane obrane nakon početnog proboja. Reuters navodi upravo unutarnje podjele među protivnicima Huta kao jedan od razloga njihova brzog napredovanja.

Zašto zrakoplovstvo nije zaustavilo prodor?

Jedno od ključnih pitanja jest zašto mnogo snažnija saudijska vojna infrastruktura nije uspjela spriječiti gubitak Moche.

Odgovor nije jednostavan. Saudijska Arabija posljednjih godina nastoji izbjeći povratak u veliki kopneno-zračni rat u Jemenu, a Reuters navodi da je Rijad ograničio razinu vojnog angažmana zbog straha da bi snažnija intervencija izazvala još intenzivnije hutske napade na saudijski teritorij.

Zračni udari pritom nisu izostali. Hutski izvori govorili su o desecima saudijskih udara nakon prodora na zapadnoj obali, ali zrakoplovstvo nije uspjelo zaustaviti početni raspad obrambenih položaja.

U takvoj situaciji dolazi do izražaja jedno od ograničenja moderne avijacije: kada se protivničke snage brzo približe vlastitim položajima, identificiranje ciljeva i pružanje neposredne zračne potpore postaju znatno složeniji. Precizna bomba sama po sebi ne rješava problem ako pilot nema pouzdanu informaciju gdje završavaju vlastite, a gdje počinju protivničke snage.

Jeftini dronovi protiv skupih sustava

Huti su godinama razvijali upravo onu vrstu ratovanja koja bogatijem protivniku stvara nepovoljan odnos troškova. Kombiniraju bespilotne letjelice, rakete, disperzirane lansere i pokretne kopnene snage, prisiljavajući protivnika da skupe protuzračne sustave koristi protiv mnogo jeftinijih ciljeva.

Istodobno su nastavili udare duboko u Saudijskoj Arabiji. AP je 13. rujna izvijestio o novim raketnim i dronskim napadima, uključujući napad na vojnu bazu u području Sharuraha.

To stvara dodatni problem za Rijad: protuzračna obrana, zrakoplovstvo i obavještajni kapaciteti ne mogu se koncentrirati samo na jemensku bojišnicu jer istodobno moraju štititi aerodrome, gradove, baze i energetsku infrastrukturu.

Nije pobijedilo ''lošije oružje'', nego sustav

Zato bi bilo pojednostavljeno zaključiti da su Huti pobijedili samo zato što su spremniji poginuti ili zato što koriste jeftinije oružje. Njihova prednost posljednjih dana bila je kombinacija inicijative, koncentriranja snaga na odabranom pravcu, dronova i raketa te slabosti protivničkog zapovjednog sustava.

Pad Moche pokazao je koliko brzo tehnička nadmoć može izgubiti značenje ako protivnik određuje mjesto i tempo borbe.

Njegoševa rečenica ''Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka'' u ovom slučaju zvuči gotovo proročanski, ali suvremena vojna pouka ipak je nešto složenija: pobjedu ne donose ni samo ljudi ni samo oružje, nego sposobnost da se motivacija, zapovijedanje, obavještajni podaci i tehnologija pretvore u jedinstven sustav.

A upravo je taj sustav na zapadnoj obali Jemena posljednjih dana kod prosaudijskih snaga zakazao.