General JNA Đukić i šestorica zapovjednika osuđeni na ukupno 94 godine zatvora
General bivše JNA Borislav Đukić i još šestorica nekadašnjih zapovjednika srpskih snaga i dužnosnika kninskog SUP-a nepravomoćno su osuđeni na ukupno 94 godine zatvora zbog ratnog zločina nad civilima na širem šibenskom području tijekom Domovinskog rata.
Presudu je danas objavio Županijski sud u Splitu. Đukić je jedini optuženik dostupan hrvatskom pravosuđu, dok se ostaloj šestorici sudilo u odsutnosti. Postupak protiv osmog optuženika Dragana Harambašića obustavljen je jer je u međuvremenu preminuo, prenosi Index.
Četvorici po 16, trojici po 10 godina
Đukić je osuđen na 16 godina zatvora. Jednake kazne izrečene su Jovanu Grubiću, Milanu Radiću i Petru Andriću.
Vladimir Davidović te bivši sekretari Sekretarijata unutarnjih poslova u Kninu Ilija Prijić i Slobodan Vujko osuđeni su na po deset godina zatvora. Predsjednik sudskog vijeća Zoran Ivanišević objasnio je da su prva četvorica osuđena zbog aktivnog sudjelovanja i izdavanja zapovijedi, dok su Davidović, Prijić i Vujko osuđeni zbog toga što nisu spriječili ni procesuirali zločine svojih podređenih.
Đukić je početkom rata bio zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. korpusa JNA. Grubić, Radić, Andrić i Davidović u različitim su razdobljima zapovijedali postrojbama teritorijalne obrane, milicije i vojske takozvane SAO Krajine i Republike Srpske Krajine.
Ubijeno 118 civila, žene silovane
Optužnica ih je teretila da su od kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. zapovijedali topničkim i pješačkim napadima na civilna naselja na području Šibenika, Skradina, Vodica, Drniša, Promine i Ružića.
Nakon okupacije dijela naselja njihove su postrojbe iz njih napadale područja pod nadzorom hrvatskih snaga. Okrivljenici su, prema presudi, znali da njihovi podređeni ubijaju, tuku, muče i zatvaraju preostalo hrvatsko stanovništvo, siluju žene te pale, pljačkaju, miniraju i ruše kuće, gospodarske objekte, crkve i kulturne spomenike, ali nisu poduzeli ništa da to spriječe.
U zločinima je ubijeno 118 civila, pet žena je silovano, a još sedam ih se pokušalo silovati. S okupiranog područja protjerana je velika većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva. DORH je optužnicu podigao 2016. nakon ispitivanja 450 svjedoka i prikupljanja više od 3000 dokaza.
Sudac Ivanišević kazao je da su Đukić, Grubić, Radić i Andrić izdavali zapovijedi za napade te da su izravno odgovorni. Đukićevoj obrani nije povjerovao, između ostalog i zato što je tvrdio da Šibenik nije bio granatiran.
Kao otegotne okolnosti sud je uzeo teške posljedice zločina i izostanak kajanja, dok je kao olakotnu okolnost Đukiću uračunao raniju neosuđivanost.
Obrana: Trebala je biti donesena oslobađajuća presuda
Đukić nije došao na objavu presude. U splitskom zatvoru potpisao je izjavu da ne želi biti doveden na sud.
Njegov branitelj Željko Ostoja ustvrdio je da tijekom postupka nisu zadovoljeni standardi pravičnog suđenja te da odgovornost svakog optuženika nije dovoljno individualizirana. Smatra da je sud, da je primijenio standarde međunarodnog kaznenog prava, morao donijeti oslobađajuću presudu.
Veza s predmetom Peruća
Ova presuda nije povezana s odvojenim postupkom za miniranje brane Peruća 1993. godine. Đukić je u tom predmetu 2024. ponovno nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora, nakon što su dvije ranije presude bile ukinute i postupak vraćen na ponovno suđenje.
