Dok su se tenkovi JNA u plamenu probijali kroz Zagreb, pala je prva žrtva

Rat koji je gorio u Sloveniji prelio se 2. srpnja 1991. na ulice Zagreba. Pred vojarnom "Maršal Tito", poznatom kao "Maršalka", građani, policija, ZNG i pripadnici Narodne zaštite stali su pred oklopnjake JNA.

"Maršalka" je bila jedna od najvećih vojarni JNA u Hrvatskoj, sjedište važnih zapovjednih struktura i simbol vojne sile koja se više nije ponašala kao narodna vojska, nego kao instrument pritiska na Hrvatsku. Zbog toga su je okružili pripadnici Zbora narodne garde, policije i brojni građani Novog Zagreba.

U trenutku kada je JNA već otvoreno djelovala u Sloveniji, pokreti oklopnih vozila u "Maršalki" bili su jasna najava da se tenkovi spremaju izaći iz vojarne. Službeno, govorilo se o odlasku prema Sloveniji. Naime, kolona vozila i sedam tenkova jugovojske upućena je u Sloveniju kao pojačanje snagama u napadu na tu nedavno proglašenu samostalnu republiku

Stvarno, za Zagreb je to značilo nešto mnogo opasnije: golemi vojni kompleks JNA, smješten usred grada, mogao je u svakom trenutku postati prijetnja glavnom gradu Hrvatske.

Most mladosti i Most slobode bili su pod posebnim nadzorom. Postavljene su zapreke, kamioni i cisterne, a mostovi su bili spremni za najgori scenarij. Zagreb je tih sati disao između straha i odlučnosti.

Neki građani bacali su molotovljeve koktele na tenkove tako da su ostale upamćene slike kako gorući tenkovi prolaze Novim Zagrebom. Vatru su na građane otvorili vojnici iz oklopnih transportera.

Toga dana poginuo je Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva JNA u Zagrebu. Osim ubijenog Čuvala, ranjeno je još devet civila i dva pripadnika ZNG-a.

U sukobu su poginuli i pripadnici JNA, a više osoba bilo je ranjeno. Dio izvora navodi da su neposredno poginula dvojica ročnika JNA, dok se u nekim kronologijama spominje i treći vojnik koji je kasnije preminuo od posljedica ranjavanja.

Dio kolone JNA nastavio je prema zapadu, a oklopnjaci su svoje nezadovoljstvo kasnije iskalili i na području Jastrebarskog, gdje su oštećivana vozila lokalnog stanovništva.

Istoga dana rat u Sloveniji bio je na vrhuncu. Borbe između JNA i slovenske Teritorijalne obrane odnosile su živote, a vrh JNA najavljivao je nastavak rata. Ipak, rat u Sloveniji približavao se kraju, dok se u Hrvatskoj tek rasplamsavao.

Na područjima srpske pobune sukobi su se intenzivirali, posebno u Baniji i istočnoj Slavoniji. Ono što se 2. srpnja dogodilo u Zagrebu bilo je upozorenje: Hrvatska više nije bila samo politički napadnuta, nego vojno ugrožena.

Izvor: Portal dnevnih novosti