Iako se desetljećima život u Bosni i Hercegovini sastoji od predviđanja, nitko ne može sa sigurnošću reći kako će se razvijati situacija nakon što se Republika Srpska nikad glasnije odrekla države.
Javnost u zemlji, zaokupljena preživljavanjem, mlitava do te mjere da se ne bori ni za vlastite džepove pa akcije bojkota trgovinskih lanaca padaju šaptom, kao da nije zainteresirana za događaje na višim razinama koje nikada nisu toliko nisko pale.
U javnost se puštaju komentari aktera koji ne odustaju, a na njih se lijepe reakcije, ponekad i nebitnih likova, koje se svode na isprazne priče o jakoj državi koja trenutno nije najsigurnija kako djelovati jer je navikla da drugi djeluju umjesto nje.
Dejan Lučka, pravnik i direktor banjalučkog Centra za ljudska prava, kaže kako politički kaos u Bosni i Hercegovini prvenstveno odražava duboku institucionalnu krizu i ozbiljan nedostatak minimuma političkog konsenzusa, uz brojne pravne zavrzlame vezane za izjave, presudu i zakone.
''Teško je predvidjeti naredne poteze, a mislim da i oni koji upravljaju njima nekada ne znaju što je sljedeći korak'', smatra Lučka.
''Očigledno je da to nisu samo pravna pitanja, već se direktno koriste kao alat u političkoj borbi, kako unutar Republike Srpske, tako i na razini države. Međutim, u cjelokupnoj situaciji kojom smo okruženi mislim da se najmanje gledaju pravo i pravne norme, a više što će nositelji vlasti, institucije i međunarodna zajednica reći i uraditi, i hoće li biti neke reakcije od strane građana, koji su kako mi se čini, nekako postali subjekt koji je tu stavljen sa strane, i za sada u praksi ostaju manje-više pasivni promatrači političkih sukoba'', kaže Lučka za Bljesak.info.
Kaže kako je jasno da, kada pričamo o najvišim političkim i pravosudnim institucijama, da se trenutno u sukobu nalaze one na razini Republike Srpske i one na razini BiH.
''Ipak, kako u njima, a tako i u drugim institucijama čini mi se da se ljudi koji nisu na vodećim pozicijama, nalaze u nekoj vrsti zadrške, u smislu toga da ne znaju što im je činiti. Teško je predvidjeti naredne poteze, a mislim da i oni koji upravljaju njima nekada ne znaju što je sljedeći korak'', smatra Lučka.
Politolog Dražen Pehar kaže kako BiH kao politički prostor nikada nije izašla iz 'stanja rata'.
''Stanje rata nije isto što i pucnjava, granate i slično. Stanje rata je politička situacija, kad imate toliku neslogu unutar jednoga prostora da se ključne strane ne mogu uopće dogovoriti oko ključnih definicija svojega zajedničkoga života, a to onda na sve utječe na vrlo loš način, prije svega u smislu nepostojanja vladavine prava ili zakona'', kaže Pehar i dodaje da je to stanje nakon kojega, ako bi se desio i oružani sukob, to nas ne bi posebno iznenadilo.
''Obično se kaže da bošnjačka politička elita nije prihvatila Dayton i federalizaciju, što je nedvosmisleno točno, ali, ja tu donekle vidim krivnju i hrvatske čak i srpske strane. Slažem se s načelnom ocjenom da je takvo stanje proizveo tzv. međunarodni faktor preko uglavnom čudnih intervencija visokih predstavnika, ali međunarodni faktor ovdje znači nešto specifično: SAD, i ključni, veliki igrači EU. Definitivno ne primjerice Kina ili Ruska Federacija, ili islamske zemlje. Ukratko, te intervencije stranoga faktora dodatno su i opetovano polarizirale unutarnje odnose: prihvaćali bi ih, i pozdravljali, jedni, a kritizirali i negodovali drugi. I to je stalno značilo proizvodnju kriza - dakle, skoro svake godine mi svjedočimo krizama u BiH'', kaže Pehar za Bljesak.info.
Navodi kako BiH jest pseudo-država, a da je u biti iznutra podijeljeno i posvađano društvo.
''I svaka intervencija visokoga predstavnika, kao dokazivo tiranske ili diktatorske figure s izvanrednim ovlastima, značila je ili implicira da BiH ne postoji kao jedna zajednica, čak niti kao država ili entitet s barem povremeno jednom, usuglašenom političkom voljom. Za detaljnije ilustracije čitatelje upućujem na moju knjigu iz 2019. za CEU Press, 'Mir kao rat - Bosna i Hercegovina, post-daytonsko razdoblje''', navodi Pehar.
''Hrvati su, sudeći prema posljednjih 20 godina ponašanja njihovih predstavnika, sebe već proglasili nepostojećima, ili nebitnim faktorom, u BIH. 'Kuća gori, a baba se češlja.' Priča o putu u EU puka je bajka, i toga je svjestan svatko s minimalnim stupnjem razuma'', navodi Pehar.
Lučka kaže kako ''onaj uvijek veoma bitan faktor u BiH – međunarodna zajednica - nema više jedinstvene stavove pa šalje različite poruke, što javno, što iza zavjese, čime doprinosi osjećaju političkog kaosa i pravne konfuzije''.
''Sve ovo stvara atmosferu u kojoj građani postaju pravi taoci političkih previranja, a tu je i stalno podizanja tenzija, kako od političara, tako i od određenih medija iz oba entiteta, sa spominjanjem novih sukoba što svakako stvara strah kod mnogih. Ipak, mislim da je narodu generalno preko glave svega, i da mu je najmanje do konflikta'', smatra Lučka.
Pehar pak podsjeća kako se prije nekoliko godina ''dogodio jedan presedan: jedan dio međunarodne zajednice nametnuo je Visokoga predstavnika bez poštivanja procedure na Vijeću sigurnosti UN''.
''I onda je njegova uloga još dodatno zlouporabljena tijekom suđenja Dodiku. I nije čudo da danas imamo ishod koji imamo. Meni pak osobno nije jasno zašto je Dodik pristao na suđenje, i kakva su mu očekivanja bila 2023. Jer od tada do danas ništa se bitno nije promijenilo. U tome smislu, nevinih u svemu ovome nema'', kaže Pehar i ističe kako je važno naglasiti da su svi akteri, koji čine dio vlasti, ili koalicije, suodgovorni za današnje stanje.
Na pitanje o udaru na Ustav, Pehar kaže kako su Bonnske ovlasti u stvari udar na Ustav.
''Bonnske ovlasti, koje zapravo nisu ovlasti, nego su samopreuzete, odnosno naprosto uzurpirane, pravi su i bitni udar na Ustav. Sjetimo se da se to dogodilo koncem 1997., čak nešto ranije. Od tada ljudima koji poznaju nešto političke teorije jasno je da je budućnost BiH, i njena održivost, vrlo vrlo upitna. Jer, države se nikada nisu stvarale kroz dekrete nepozvanih i neizabranih stranaca. Čak niti onda kada dekreti nisu stvarali veća unutarnja trvenja'', kaže Pehar.
Mišljenja je kako, u široj perspektivi, ''svi akteri, koji pristaju ući u proces političkih izbora u BiH, počev od 2002., zapravo sudjeluju u kršenju Ustava''.
''To, dakle, čine evo već 23 godine. To važi i za Dodika i SNSD. Ne možeš igrati poštenu igru potpisujući se pod pravila koja je nametnuo sam vrag. Ovo je metafora, naravno. Naime, kršenje istine prije ili poslije dolazi na naplatu, kako je rekao Carl Schmitt 1933. godine pred nacističko preuzimanje izvanrednih ovlasti u Njemačkoj'', kaže Pehar.
Govoreći o poziciji Hrvata u BiH, Pehar kaže kako misli ''da su Hrvati, a posebno tzv. hrvatski legitimni predstavnici, posve nespremni za bilo kakvu bitniju ili težu promjenu''.
''Hrvati su, sudeći prema posljednjih 20 godina ponašanja njihovih predstavnika, sebe već proglasili nepostojećima, ili nebitnim faktorom, u BIH. 'Kuća gori, a baba se češlja.' Priča o putu u EU puka je bajka, i toga je svjestan svatko s minimalnim stupnjem razuma'', navodi Pehar.
Kaže kako se nalazimo u jednoj situaciji i da bez dobre političke opozicije ne vidi neku mogućnost izlaza ili rješenja.
''To je dobro za kriminalce i međunarodnu mafiju, ali ne i za normalnog čovjeka, prosječnog građanina i stanovnika ovih prostora, studente, prosvjetare, radnike, poduzetnike…'', zaključuje Pehar.
