Zajednička kolumna NJ.E. dr. Thomasa Fitschena, njemačkog ambasadora u Bosni i Hercegovini i bivšeg delegata na Pekinškoj konferenciji 1995. godine, i Jo-Anne Bishop, predstavnice UN Women u Bosni i Hercegovini
Prije trideset godina, Četvrta svjetska konferencija žena u Pekingu obilježila je prekretnicu u ostvarivanju rodne ravnopravnosti. Pekinška deklaracija i Platforma za akciju, usvojene 1995. godine, postavile su sveobuhvatan politički program za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u svijetu koji je i danas relevantan i koji nastavlja voditi rad Ujedinjenih nacija i njihovih država članica u ovom području.
Kako se približavamo 30. godišnjici ovog važnog trenutka, ključno je osvrnuti se na postignuti napredak, prepoznati izazove koji su još uvijek tu, i obnoviti našu predanost unapređenju prava žena.
Četvrta svjetska konferencija žena razlikovala se od svoje prethodnice, konferencije u Nairobiju koja je održana deset godina ranije, po tome što je bila prva koja se održala nakon završetka podjele svijeta na Istok i Zapad. To nije bio samo jedan događaj, već dio širih međunarodnih napora tokom 1990-ih da se prava žena uključe i adresiraju u raznim područjima prava i razvoja, kao što su Bečka konferencija o ljudskim pravima iz 1992. godine, Međunarodna konferencija o populaciji i razvoju u Kairu 1994. godine i Socijalni samit u Kopenhagenu 1995. godine. Istovremeno, članstvo u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. godine eksponencijalno je raslo, čineći njen Odbor glavnim forumom za zaštitu ljudskih prava žena.
Pekinška konferencija bila je značajna ne samo po prekretničkom dokumentu o rodnoj ravnopravnosti, već i po inkluzivnom procesu.
Komisija za status žena, uz snažne doprinose civilnog društva i ženskih organizacija, vodila je pripremne radove. Regionalni pripremni sastanci osigurali su da se različite perspektive iz društava širom svijeta pravilno zabilježe i usmjere u rad Svjetske konferencije. Paralelni Forum nevladinih organizacija okupio je desetine tisuća sudionika/ca koji su aktivnim uključivanjem i dnevnim interakcijama sa službenim delegatima dali dodatnu dubinu radu konferencije.
Pekinška deklaracija i Platforma za akciju postavljaju vizionarsku mapu puta i strateške ciljeve u 12 ključnih područja, uključujući siromaštvo, obrazovanje, zdravlje, nasilje nad ženama, ekonomsko učešće i zastupljenost žena.
Tijekom protekla tri desetljeća postignut je značajan napredak, što su istakli postupci praćenja Peking+10 i Peking+20, koji su uspostavili strukturirani i organizirani mehanizam za provedbu putem Regionalnih ekonomskih komisija UN-a. Mnoge države, uključujući Njemačku, razvile su nacionalne planove djelovanja, a njihove vlade redovno izvještavaju o napretku.
Globalno, više djevojčica pohađa školu, sa 90% djevojčica upisanih u osnovnu školu. Stope smrtnosti majki smanjile su se za 34%, a postoji i veća zastupljenost žena u političkim i ekonomskim sferama, pri čemu žene sada zauzimaju 25% parlamentarnih mjesta u svijetu, u odnosu na 11,3% u 1995. godini.
U Bosni i Hercegovini svjedočili smo značajnom napretku u pristupu žena obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. Stopa pismenosti žena porasla je na 97,1%, stope smrtnosti majki pale su sa 16 na 6 na 100.000 živorođene djece, a učešće žena u radnoj snazi poraslo je za 10%. Žene su sada više prisutne na liderskim pozicijama, a napori za eliminaciju rodno zasnovanog nasilja su se intenzivirali. Rodni mehanizmi, koje vodi Agencija za ravnopravnost spolova BiH, bili su vrlo važni u ovom procesu.
Četvrti Gender akcioni plan BiH bio je temeljan za unapređenje rodne ravnopravnosti u BiH. Ovi mehanizmi, zajedno s neumornim naporima ženskih organizacija civilnog društva, doveli su do napretka tijekom godina, osiguravajući da rodna ravnopravnost ostane prioritet u politikama i strategijama. UN Women i njemačka vlada ponosne su što su bile stalni partneri u ovim naporima, kroz različite inicijative koje potiču rodnu ravnopravnost i prava žena.
Usprkos tome, izazovi ostaju. Postoje rastuće tendencije povlačenja nekih postignuća i slabljenja dogovorenih terminologija, što predstavlja stalne izazove napretku koji je postignut od konferencije u Pekingu. Rodno zasnovano nasilje i dalje je raširen problem, te jedna od tri žene u svijetu doživi fizičko ili seksualno nasilje tijekom života. U BiH taj broj doseže 45%. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene na vodećim pozicijama, te predstavljaju manje od petine izabranih članova parlamenta na državnom nivou i 11,1% ministara u BiH. Ekonomske nejednakosti i dalje postoje; žene u prosjeku zarađuju 23% manje od muškaraca u svijetu, a briga o drugima, koja uglavnom pada na žene, ometa njihovo učešće na tržištu rada. Žene u BiH u prosjeku provode 6 sati dnevno na neplaćeni rad, u usporedbi sa 3,5 sata koje provode žene u Europskoj uniji. Ova statistika ističe potrebu za jačim mjerama za zaštitu i osnaživanje žena.
Razmišljajući o ovim izazovima i ključnim porukama s konferencije u Pekingu, uključujući one od UNIFEM-a (sada UN Women), BiH i njemačkih delegata, svi se slažemo oko jedne snažne ideje: transformativne snage jedinstva i inkluzivnog upravljanja u postizanju rodne ravnopravnosti i trajnog mira.
Godine 1995. delegacije su naglasile potrebu za transformacijom struktura moći, pozvale na solidarnost u obnovi postkonfliktnih društava i podsjetile da je u jedinstvu snaga. Konferencija je također dala riječ velikom broju ministrica i žena na visokim funkcijama iz cijelog svijeta, koje su vodile pregovore, kako je jedan ministar slavno rekao – ''uzimajući stvari iz ruku muških diplomata'' – i dovodeći do uspješnog usvajanja prekretničke Pekinške deklaracije i Platforme za akciju. Ove poruke su važne i danas za budućnost u kojoj će rodna ravnopravnost biti stvarnost postignuta kroz istinske težnje za mir, jedinstvo i socijalnu koheziju.
Gledajući u budućnost, moramo graditi dalje na temeljima zamaha od protekla tri desetljeća i nastaviti razvijati međunarodne standarde. Ciljevi održivog razvoja, posebno Cilj 5 o rodnoj ravnopravnosti, i Agenda UN-a „Žene, mir i sigurnost“ izgradili su ovaj temelj i postavljaju rodnu ravnopravnost u središte održivog razvoja i trajnog mira. Predanost BiH ovim normama ključna je za stvaranje pravednijeg i mirnijeg društva, istovremeno rješavajući sistemske uzroke rodne neravnopravnosti i osiguravajući da sve žene i djevojčice u potpunosti i ravnopravno uživaju svoja prava.
Obilježavajući 30. godišnjicu Pekinga ove godine ne prisjećamo se samo onoga što se desilo u prošlosti. Ishodi i ciljevi Četvrte svjetske konferencije žena još uvijek su daleko od ostvarenja. Ključna poruka – postizanje rodne ravnopravnosti – jednako je svježa i važna kao i tada. A poziv na akciju koji je upućen iz Pekinga i dalje vrijedi. Trideset godina poslije, vrijeme je da ponovno potvrdimo svoju predanost postizanju tog cilja.
Napredak postignut u međuvremenu svjedočanstvo je snage kolektivnog djelovanja. Izazovi koji su pred nama zahtijevaju novi koordinirani napor vlada, civilnog društva i međunarodne zajednice. Agencija UN Women ostaje predana podršci provedbi Pekinške platforme za akciju i Gender akcionog plana BiH i nastavit će raditi sa zainteresiranim stranama u BiH kako bi se unaprijedila prava žena i rodna ravnopravnost. Njemačka vlada, oslanjajući se na svoje iskustvo i predanost od Pekinške konferencije, ponovno potvrđuje svoju predanost tim ciljevima. Zajedno ćemo raditi na ubrzanju napretka u provedbi Pekinške deklaracije, kroz dalekosežne i učinkovite napore.
