BiH je nastala suglasnošću Republike Srpske i Federacije BiH i tri konstitutivna naroda i samo njihovom suglasnošću može i postojati, zbog čega je bilo kakva dalja težnja za izmjenom složene dejtonske strukture apsolutno nedopustiva i može dovesti do neželjenih posljedica, na šta Republika Srpska kontinuirano ukazuje, navedeno je u informaciji o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima s ciljem zaštite Ustava BiH.
U uvodu informacije, koja će biti na današnjem dnevnom redu posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, navedeno je da je Republika Srpska od zaključenja Daytonskog sporazuma, pa sve do danas bila konstruktivan faktor i u nastojanju da se očuva i doprinese napretku dejtonske BiH, prenijela je Srna.
"Zbog vođenja državotvorne i suverene politike i ispunjavanja ustavnih i zakonskih obveza koje imaju za cilj izgradnju i napredak Republike Srpske i daytonske BiH, predstavnici Republike Srpske trpe nezamislive pritiske i posljedice", dodaje se u uvodu informacije.
U ovom dokumentu se naglašava da je evidentan kontinuitet antidaytonskog djelovanja koje za cilj ima razvlašćivanje Republike Srpske i urušavanje daytonske BiH, odnosno stvaranje nove unitarističke BiH.
Daytonski sporazum, garant mira i stabilnosti u BiH konstantno je izložen pritiscima pojedinih institucija čija uloga bi trebala biti zaštita i nedvosmislena primjena ovog sporazuma, a najvažniji njegov dio je Aneks četiri odnosno Ustav BiH.
U tekstu se napominje da su Ustavom BiH utvrđene nadležnosti i odnosi institucija BiH i entiteta, te da su u nadležnosti institucija BiH vanjska, vanjskotrgovinska, carinska i monetarna politika, zatim financiranje institucija i međunarodnih obveza BiH, politika i propisi za useljavanje, izbjeglice i azil, provođenje krivičnih zakona na međunarodnom planu i između entiteta, uključujući odnose sa Interpolom, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacija, reguliranje prometa između entiteta i kontrola zračnog prometa.
"Sve funkcije i ovlaštenja koja daytonskim Ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama BiH pripadaju entitetima, a eventualni prijenos nadležnosti uvjetovan je dogovorom entiteta", naglašava se u informaciji.
U tekstu se dodaje da su regulirane i "dodatne nadležnosti" u smislu da BiH može preuzeti nadležnosti entiteta u onim stvarima o kojima entiteti postignu suglasnost, stvarima koje su predviđene u aneksima pet - osam Daytonskog sporazuma ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH.
Data je i mogućnost osnivanja dodatnih institucija za potrebe vršenja dodatnih nadležnosti.
Ustavom BiH propisane su i nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH, te je između ostalog, navedeno da je ona nadležna za donošenje zakona potrebnih za provođenje odluka Predsjedništva BiH i ostala pitanja potrebna za izvršavanje njenih dužnosti ili onih obaveza koje su joj uzajamnim sporazumom dodijelili entiteti.
Ustav BiH propisuje da će Predsjedništvo BiH imenovati predsjedavajućeg Vijeća ministara koji će preuzeti dužnost po odobrenju Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i koji će imenovati ministre.
"Iz navedenih ustavnih nadležnosti zajedničkih institucija BiH i stvarnosti u kojoj se danas nalazi BiH nedvosmisleno proizlazi da se odstupilo od dosljedne primjene i poštovanja Ustava BiH, kao najvišeg pravnog akta jedne države, sadržanog u Aneksu četiri Daytonskog sporazuma koji su potpisali entiteti Republika Srpska i FBiH", naglašava se u informaciji.
U ovom dokumentu se dodaje da se može konstatirati da je Ustav BiH intervencionizmom visokih predstavnika, utjecajem međunarodnih dužnosnika i odlukama Ustavnog suda BiH suspendiran, ako se ima u vidu da se Ustavom načelno određuje društveno, ekonomsko i političko uređenje jedne države, propisuju prava i dužnosti građana, određuju najviši organi vlasti, njihovi međusobni odnosi, te odnosi prema nižim organima vlasti i građanima.
"Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se formiranje neustavnih institucija na razini BiH vršilo na neustavan način. Ustav BiH je dao mogućnost 'dodatnih nadležnosti' institucijama BiH, ali uz isključivu suglasnost entiteta, koja je uspostavljanjem izvanustavnih institucija na razini BiH izostala od Republike Srpske, što ukazuje da su iste formirane suprotno ustavnoj proceduri i na štetu entiteta, oduzimajući im ustavne nadležnosti bez njihove suglasnosti", piše u tekstu.
U informaciji se dodaje da su Republici Srpskoj otimane nadležnosti utvrđene Ustavom BiH.
Antidaytonskim i bespravnim nasiljem koje su vršili visoki predstavnici nametanjima zakona, pritiscima za izglasavanje takvih i ostalih zakona koje su predlagali razni međunarodni predstavnici i posrednici, umanjili su, piše u informaciji, ustavna prava Republike Srpske, dovodeći srpski narod u diskriminirani položaj.
U tekstu se podsjeća da neustavne promjene ustavnopravne strukture daytonske BiH nisu ni naknadno legalizirane pokušajima ustavnih promjena poznatih kao "aprilski" i "butmirski paket", što znači da su neustavne sve nadležnosti nametnute ili prenesene na razinu BiH, a koje nisu izričito navedene u Ustavu BiH.
Republika Srpska i FBiH obavezale su se na trajni prekid neprijateljstava, te je propisano da nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrijebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritorij drugog entiteta ili boraviti na njemu bez suglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva BiH, navedeno je u informaciji.
Ustavom Republike Srpske, koji je usklađen s Ustavom BiH, između ostalog utvrđeno je da Republika Srpska samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije, da je teritorija Republike Srpske jedinstvena, nedjeljiva i neotuđiva, da Republici Srpskoj pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti osim onih koje su Ustavom BiH izričito prenesene na njene institucije, uređuje i osigurava integritet, ustavni poredak i teritorijalnu cjelokupnost Republike, ustavnost i zakonitost, svojinske i obligacijske odnose i zaštitu svih oblika svojine.
U informaciji se navodi da je urušavanje i prekrajanje pravnog sustava u BiH u proteklih 29 godina vršeno na razne načine - odlukama visokog predstavnika za BiH, Ustavnog suda BiH i uvjetovanjem od međunarodnih organizacija i subjekata i organa Europske unije.
Od zaključenja Daytonskog sporazuma, određeni međunarodni faktori su, postupajući neustavno i nezakonito, nametali zakone, dakle ne donoseći ih po predviđenoj ustavnoj proceduri, a sve u nastojanju da konfederalnu-federalnu državu, kakva je i dogovorena i potpisana u Daytonu, zamijene unitarnom državom, piše u dokumentu.
U tekstu se dodaje da su isti pritiscima i nametanjem odluka uspostavili mnoštvo novih institucija na razini BiH, suprotno podjeli nadležnosti utvrđenoj Ustavom BiH.
"Visoki predstavnici, nelegalni i nelegitimni njemački diplomata Christian Schmidt, Ustavni sud BiH, Sud i Tužiteljstvo BiH kroz nametanje zakonskih rješenja, utjecajem na pravosudne institucije, sankcioniranjem najviših predstavnika vlasti Republike Srpske, kao i ostalih građana, vođenjem nezakonitih postupaka, prisvajajući za sebe nadležnosti koje im nisu Daytonom ili ustavima date od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma aktivno rade na onesposobljavanju i urušavanju stabilnosti institucija Republike Srpske da bi ugrozili i onemogućili njeno postojanje u punom daytonskom kapacitetu", zaključuje se u uvodu informacije.
Visoki predstavnici su se u kontinuitetu grubim intervencionizmom miješali u pravni i politički život Republike Srpske i BiH, te su donošenjem novih i izmjenama postojećih pravnih akata bitno mijenjali ustavom utvrđene principe podjele nadležnosti, navodi se u informaciji o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH.
Dodaje se kako je u Republici Srpskoj nametnuto oko 260 odluka kojima su visoki predstavnici donosili ili mijenjali/dopunjavali zakone, Ustav, smjenjivali izabrane dužnosnike i ostalo.
"Visoki predstavnik, odnosno njegov Ured, djeluje kao poseban aparat širokih i neprecizno definiranih ovlaštenja, a pritom ne snosi nikakvu pravnu odgovornost. Stoga se može reći da je uzurpacijom ovlaštenja postao posebna, suverena institucija u BiH, a ne institucija međunarodne zajednice koja je dužna da u BiH olakša primjenu civilnog dijela Općeg okvirnog sporazuma za mir", navodi se u ovom dokumentu.
Posljedica uzurpacije ovlaštenja je činjenica da su u organu visokog predstavnika tri vrste vlasti ujedinjene.
"Visoki predstavnik sam tumači svoje norme o svojim ovlaštenjima, a podsjetit ćemo da prvobitno, prilikom obrazlaganja svojih odluka, nije čak ni navodio pravnu osnovu za svoje djelovanje. Ambijent pravnog nasilja neizabranih osoba kroz nametanje odluka i korištenje bonskih ovlasti neminovno znači propadanje vladavine prava u BiH i apsolutno udaljavanje od europskih vrijednosti kojima BiH treba da teži", ističe se u informaciji.
Podsjeća se da je funkcija visokog predstavnika za BiH uspostavljena 1995. godine Aneksom 10. Daytonskog sporazuma koji se odnosi na civilnu primjenu sporazuma, te je propisano da će se imenovati visoki predstavnik u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN.
Svi visoki predstavnici za BiH imenovani su relevantnom odlukom ili rezolucijom Vijeća sigurnosti UN, što nije slučaj sa Christianom Schmidtom, koji nije dobio suglasnost Vijeća sigurnosti.
"Daytonski sporazum kao međunarodni mirovni ugovor je predvidio proceduru imenovanja visokih predstavnika u BiH, iz čega slijedi da priznanje Christiana Schmidta kao visokog predstavnika u BiH od određenih domaćih i međunarodnih subjekata predstavlja grubo kršenje međunarodnog mirovnog ugovora", ističe se u informaciji.
Dodaje se da su posredstvom takozvanih bonskih ovlasti visoki predstavnici nametali zakone, mijenjali ustave, smjenjivali izabrane funkcionere i osobe koje obavljaju javnu službu.
Napomenuto je da, iako su ovlasti visokog predstavnika taksativno navedena u Aneksu 10, zaključcima ad hoc tijela Vijeća za provedbu mira, koji nije daytonska kategorija, i njihovim pogrešnim tumačenjem visoki predstavnik prisvaja dodatne ovlasti što je apsolutno nelegalno i predstavlja grubo kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma.
"Na taj način, koričenjem ovlasti koje nemaju pravni osnov, doneseno je mnoštvo amandmana na Ustav Republike Srpske čime je visoki predstavnik, praktično, na sebe preuzeo i vršenje ustavotvorne vlasti. Time je postao pojedinac koji je u svojoj ličnosti sjedinio izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, što je neviđeno i nezapamćeno u svijetu moderne demokracije i vladavine prava", naglašava se u informaciji.
U ovom dokumentu se ističe da su na osnovu bonskih ovlasti, iako pravno nepostojećih, visoki predstavnici postali kreatori ustavnog poretka i zakonodavci koji oblikuju i državno uređenje BiH.
Ustavni sud BiH, umjesto da štiti Ustav BiH od povreda, pod kontrolom dvoje bošnjačkih i troje stranih sudaca pruža podršku svim destruktivnim faktorima i koristi svaku priliku da oslabi ustavom zajamčenu autonomiju entiteta i konstitutivnost naroda unutar daytonske BiH.
"Ustavni sud BiH kao institucija uspostavljena Daytonskim mirovnim sporazumom, čija je nadležnost da odlučuje o suglasnosti općih akata s Ustavom BiH, potpuno je nedosljedan u vlastitoj praksi i nema jedinstven stav, odnosno mišljenja sudaca su nerijetko suprotstavljena i različita, te politički determinirana", ističe se.
Ustavom BiH propisan je sastav Ustavnog suda BiH, odnosno da se sastoji od devet članova, da četiri člana bira Zastupnički dom FBiH, a dva člana Narodna skupština Republike Srpske, te da preostala tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjedništvom BiH.
"Propisano je da je mandat sudaca imenovanih u prvom sazivu pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudaca, da će suci koje će biti imenovani nakon prvog saziva služiti do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudaca", podsjeća se u informaciji, koju bi danas na posebnoj sjednici trebalo da razmatra Narodna skupština.
Ustavom BiH je propisano da za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupština BiH može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudaca koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
Za razliku od gotovo svakog ustavnog suda u svijetu, postupak u Ustavnom sudu BiH nije uređen zakonom o Ustavnom sudu, niti drugim zakonom koji donosi zakonodavni organ, nego Pravilima o radu Ustavnog suda BiH koja je sam donio i sam po potrebi mijenja.
"Činjenica da jedna institucija funkcionira i djeluje primjenom pravila koja sama donosi, bez ikakvog vida kontrole ili barem suglasnosti ili obveze pribavljanja nečijeg, bilo čijeg, mišljenja, u vrijeme parlamentarne demokratije, se čini kao zaostavština srednjeg vijeka, kao nepostojeća pojava", naglašava se u informaciji.
Pri tome pravila koja Ustavni sud mijenja ne odnose se na pitanja organizacije rada, nego na suštinska pitanja funkcioniranja i odlučivanja kojima se Sud upustio u izmjenu odredbi Ustava BiH.
Izmjenama pravila, koja Ustavni sud samostalno i proizvoljno mijenja, bez predstavnika jednog od konstitutivnih naroda u BiH, propisano je da se mandat za rad sudaca može produžiti, iako je Ustavom BiH utvrđena dobna granica za rad do navršene 70 godine.
Također, kvorum za odlučivanje je ustavna kategorija, a ista je izmjenama pravila Ustavnog suda BiH promijenjena, što je poraz vladavine prava i jasna antidaytonska i antiustavna poruka Venecijanske komisije.
"Upravo navedeni paradoksi, suprotni principima vladavine prava, jedan su od ključnih argumenata da se u BiH, zakonodavnom procedurom u Parlamentarnoj skupštini BiH, usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Ova ideja nailazi na opstrukcije svih kojima ide u prilog postojeće stanje i rad Ustavnog suda BiH", piše u informaciji.
U Ustavu BiH postoji osnov za donošenje zakona o ustavnom sudu, koji predviđa da pet godina nakon njegovog stupanja na snagu strani suci u Ustavnom sud BiH budu zamijenjene državljanima BiH, a time bi i ispunila standarde EU, odnosno jedan od 14 ključnih prioriteta evropskih integracija "rješavanje pitanja međunarodnih sudaca".
Zamjena stranih sudaca domaćim sucima jedan je od ključnih prioriteta za europske integracije BiH stoga Republika Srpska snažno podržava aktivnosti na rješavanju ovog pitanja i uspostavljanje potpunog suvereniteta BiH, što uključuje zatvaranje OHR-a i okončanje krajnje štetne uloge stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH.
Istinski funkcionalno pravosuđe u BiH u skladu sa standardima EU ne može biti uspostavljeno bez rješavanja ovog pitanja, odnosno bez usvajanja zakona o Ustavnom sudu BiH, niti se napredak BiH na evropskom putu može očekivati u punom kapacitetu bez rješavanja ova dva prioritetna pitanja.
"Odlukama Ustavnog suda BiH narušen je princip vladavine prava, te u BiH više ne postoji zajednički ustavni sustav, već parcijalan, zavisan od podnesenih zahtjeva ili stavova ovlaštenih podnositelja zahtjeva i njihove političke uloge", navodi se u informaciji.
