Zlostavljanje žena: Ovo je muški svijet
Zlostavljanje žena nažalost je naša svakodnevnica, a u većini slučajeva, muškarci nasilnici nastave živjeti lagodnijim životom

Zlostavljanje žena: Ovo je muški svijet

Vijesti / Flash | 27. 11. 2017. u 10:45 Bljesak.info / Bljesak.info/A.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što zlostavljana žena skupi hrabrosti i prijavi zlostavljača ona i djeca moraju biti sklonjeni u sigurnu kuću, dok se zlostavljač ostavlja u udobnosti doma. Društvo reagira samo kada mora, a puno rješenja je prekriveno plaštom patrijarhalne tradicije.

''Mi smo, na primjer, imali situaciju da smo u sigurnoj kući imali 9 članova jedne obitelji dok je njihov zlostavljač ostao sam u stanu. I danas je tamo, a oni su se morali snaći. Naravno da to nije primjeren odgovor društvene zajednice na kazneno djelo'', rekla je Mirjana Vlaho koja je u Mostaru vodila Caritasovu sigurnu kuću 15 godina. Sada vodi Centar za djecu, mlade i obitelj Spes gdje se radi dosta preventivnih programa, posebice za mlade.

Reagiramo kada moramo

U kontekstu obiteljskog nasilja ništa nije jednostavno objasniti, smatra naša sugovornica i ističe da je nasilje u obitelji kompleksan problem, a rijetko se bavimo njegovim uzrocima. Kao društvo, kaže, reagiramo uglavnom samo kad moramo, odnosno kad se žrtva ne može više sama nositi s nasiljem koje obično godinama trpi.

''Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji predviđa šest različitih zaštitnih mjera koje se mogu izreći počinitelju obiteljskog nasilja, ali se one rijetko izriču, pogotovo mjera udaljenja nasilnika iz stana. Bilo bi mi drago da odgovor na pitanje zašto je to tako potražite na pravoj adresi, a to je sud - instanca koja o tome odlučuje'', kazala je Vlaho.

Sustav nažalost ne štiti brojne kategorije ljudi koji trebaju pomoć i zaštitu, ni bolesnu djecu, ni radnike, ni beskućnike, ni pacijente na hemodijalizi itd., a žrtve obiteljskog nasilja su pri dnu ljestvice marginaliziranih osoba u društvu, kaže nam sugovornica.

  / Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH/ Agencija za ravnopravsnost spolova 

''Žena se dovede''

Poznati bosanskohercegovački socijalni psiholog i kolumnist Srđan Puhalo, u razgovoru za naš portal, između ostalog je rekao kako mi kao društvo reagiramo kad je većinom kasno.

''I onda kada se dogodi nasilje nad ženama muškarci su vlasnici imovine, i  to jedan od osnovnih razloga zašto žena napušta nasilnika. Jer ona dođe, odnosno ''dovedu je'' što bi rekli 'doveo je ženu' i to je jedan od razloga. Nasilnika bi mogli uhititi pa odvest negdje, no to se kod nas u zakonu ne tretira. Slažem se da je patrijarhalno i diskriminirajuće društvo, ali je pozadina ta da žena nema, kad ode od nasilnika, s jedne strane gdje da se skloni, a s druge strane nema alternativu, nema gdje drugo i to je razlog zašto se žene odvode u sigurne kuće, a nasilnici ostavljaju u svom domu'', rekao nam je Puhalo.

Smatra, da je problem kako mladi i odrasli ne reagiraju ni na fizičko nasilje, a kamo li na ostale vrste nasilja.

Na nasilje se gleda kao tradicija

''Ne reagira se na najvidljivije vrste nasilja, ali pored toga imate ekonomsko, seksualno, emotivno nasilje posjedovanje imovine... to su sve neke vrsta nasilja, ali pitanje je koliko ljudi uopće prepoznaju nasilje, pogotovo mladi ljudi, jer nemaju gdje naučiti niti se osvijestiti o svim tim vrstama nasilja. Vrlo često će se ti određeni oblici nasilja gledati kao naša tradicija'', smatra Puhalo, dodajući kako naše društvo smatra kako žena uvijek mora biti tu, ništa ne mora posjedovati, niti biti vlasnica imovine.

Pod takvim plaštom tradicije, kaže Puhalo, provlači se ti oblici nasilja koji nisu tako eksponirani u javnosti i postavlja se prosto pitanje, gdje to mladi ljudi mogu naučiti.

Lider programske oblasti Zdravlje i zdravi životni stilovi Asocijacije XY Feđa Mehmedović, smatra kako su patrijarhalna mišljenja osnova za pojavu nasilja.

''Treba trpjeti nasilje zbog obitelji''

''Temelj za ranjivosti na nasilje i ključan faktor koji obeshrabruje prijavljivanje nasilja. Često se među starijim generacijama moglo čuti mišljenje da žena koja je žrtva nasilja, treba trpjeti nasilje zbog obitelji i prekid braka ili suprotstavljanje suprugu je u to vrijeme bila sramotna odluka. Mnoge žene su trpjele zbog časti obitelji i zbog uvjerenja da je to ispravno. Patrijarhalne norme su vrlo perfidne, mogao bih čak reći i maskirane u najbolje namjere, a zapravo se ispod maske skriva zlo, opasnost i šteta koja nastaje ako nas zavaraju i ako ih ne vidimo kao takve. Da pojednostavim. Žene koje su pristajale da trpe nasilje, pristale su da žive nekvalitetne živote, pristale su da njihova djeca trpe nasilje kojem svjedoče, pristale su da njihovi muževi budu nagrađeni za čin nasilja kojem su izložene izostankom reakcije, pristale su da sutra i njihova djeca imaju veći prag tolerancije prema nasilju kojem mogu u budućnosti biti izloženi'', rekao je za Bljesak.info Mehmedović dodajući kako u našoj zemlji, mnogi nasilje percipiraju kao individualnu stvar između osobe koja vrši nasilje i žrtve.

''Nasilje u obitelji, kada čujemo ili vodimo, koliko nas se zauzme za žrtvu, ili pak okrenemo glavu i kažemo, to je njihov problem?! Brojna istraživanja pokazuju da žrtva nikada nije kriva, ni kada je izložena nasilju, a ni kada se ne odlučuje da prijavi nasilje jer postoji toliko faktora koji ih na tom putu obeshrabruju da urade ono što bi trebali. Patrijarhat je klima koja godi nasilju, koja godi nasilnicima, a koja šteti svima ostalima. Stoga, odgovor na vaše pitanje je, ako želimo iskorijeniti nasilje, prvi i presudan korak je eliminacija patrijarhata!'', smatra ovaj mladi lider.

 

Minimalne i neadekvatne kazne

Osim što nam je po mišljenju naših sugovornika, patrijarhalnost i stavila zid pred brojna rješenja, ni sustav se ne trudi previše pomoći niti zaštititi žrtve nasilja.

Inače, Kazneni zakon u članku 222. definira nasilje u obitelji kao kazneno djelo i predviđa kazne koje mogu biti novčane ili zatvorske, u zavisnosti od vrste nasilja i do 5 godina.

Naša sugovornica Mirijana smatra kako novčane kazne u slučajevima obiteljskog nasilja su potpuno neadekvatne jer pogađaju čitavu obitelj. Zatvorske se kazne rijetko izriču odnosno vrlo rijetko se uopće dođe do suđenja za ovo kazneno djelo.

Marginaliziraniji od marginaliziranih

''Sustav nažalost ne štiti brojne kategorije ljudi koji trebaju pomoć i zaštitu, ni bolesnu djecu, ni radnike, ni beskućnike, ni pacijente na hemodijalizi itd., a žrtve obiteljskog nasilja su pri dnu ljestvice marginaliziranih osoba u društvu. One imaju različit status u raznim dijelovima države, tako se negdje tretiraju kao socijalna kategorija i mogu ostvariti neka materijalna prava a u drugima to nije slučaj. Često žene trpe nasilje zbog djece i njihove egzistencije. Međutim, djeca i kada nisu izravno izložena nasilju doživljavaju traumu koju projiciraju na svoj budući život. Upravo zbog njih je važno prekinuti krug nasilja, ali to za žrtvu nije jednostavno u ekonomskoj situaciji kakva je naša, u sredini koja nerijetko osuđuje više žrtvu nego nasilnika i teško je izvodljivo bez pomoći obitelji koja im, ne uvijek, ali vrlo često okrene leđa. I kod prihvata u sigurnu kuću neizbježno je pitanje, kamo poslije. A tu je žena u velikom broju slučajeva prepuštena sama sebi'', rekla je Mirijana, objašnjavajući da je nažalost dinamika obiteljskog nasilja takva da žena ne detektira nasilje kao alarm za uzbunu dok ono ne postane opasno po život.

'' Uz uvijek iznova proživljavani strah od nasilja, te žene se s razlogom boje nerazumijevanja okoline, osuđivanja drugih koji misle da su same krive za ono što im se događa. U pravilu se žene odlučuju potražiti pomoć tek onda kada su već na izmaku snaga i mentalnog zdravlja. Takve žene moguće je u sigurnoj kući ili savjetovalištu psihički osnažiti, ohrabriti, pomoći im da povrate snagu za život, ali treba biti pošten i reći da nikakva psihološka podrška ne može riješiti njihova osnovna egzistencijalna pitanja, gdje će i od čega živjeti, kako će prehraniti i školovati djecu. To je razlog zašto se žene u velikom broju slučajeva vraćaju u isto ono nasilno okruženje iz kojeg su pobjegle'', kaže Mirijana, dodajući kako određeni broj žena odluči nastaviti svoj život bez nasilja i to je svakako lakše onim ženama koje imaju posao ili koje imaju materijalnu podršku obitelji. Stoga je ekonomsko osnaživanje ključno, smatra naša sugovornica, ali malo ga je u ponudi.

Nema ali

Puhalo kaže kako će patrijarhalnost postojati, ali smatra da treba ljude ohrabriti i dati im mehanizme komunikacije te ih ohrabriti da priznaju i reagiraju na nasilje.

''Važno je da žrtva nasilja može vrlo lako stupiti u kontakt s adekvatnim ljudima, da kontakti budu što vidljiviji. Imate sos telefone nevladine organizacije, imate centre za socijalni rad i policiju koji će djelovati, ali je pitanje znaju li ljudi doći do njih javiti se, i ono što je važno biti ohrabreni. Iako sve to znamo i prepoznamo i znamo gdje se trebamo javiti ne usudimo se reagirati kada se desi nešto nasilje. Ali to je otkrivanje jednog ambijenta unutar društva u kojem će biti, nulta tolerancija na bilo kakav oblik nasilja'', kaže Puhalo dodajući kako u tom društvu nema ali.

''Nema ali, nema istukao je ali…. Takve stvari ne trebaju postojati i kada se to dostigne iz toga treba kreirati atmosferu da se reagira i ono što je vrlo važno, kao neki pretposljednji korak da institucije odmah reagiraju. Imate slučajeve da žene prijave a policija kaže, 'ma pusti to'. I na kraju krajeva morate imati infrastrukturu i sustav koji će raditi sa žrtvama ženama i muškarcima i netko tko će sve to pratiti i kada prođe urgentno stanje, a ne da se ti slučajevi odmah zaborave'', kaže Puhalo.
Po njegovom mišljenju vrlo je važno da žene kada izađu iz sigurne kuće, iz Centra za socijalni rad, da imaju gdje otići, u suprotnom one se vraćaju nasilniku, jer ih većina nema gdje živjeti.

''Pitanje je koliko je žena jaka kada izađe iz sigurne kuće, ima li posao podršku obitelji psihološku i socijalnu pomoć, podršku javnosti. Treba se raditi ne samo na žrtvama nego i na nasilnicima, jer su nasilnici problem, kad sve to prođe, treba jedno pristojno društvo koje bi se htjelo baviti tim problemom, onda se moraju tražiti neki međukoraci koji će osnažiti žene da mogu biti samostalne za neki dalji život. A pitanje je mogu li one bez nečije pomoći. Treba se od malena razvijati svijest u društvu da žene imaju mogućnost da završavaju škole da se školuju i zapošljavaju; jer ta ekonomska neovisnost je dobra prevencija za sprečavanje nasilja jer onda imate alternativu'', smatra Puhalo.

 

Mladi: Zaslužila je...

Mehmedović u svom radu s mladima, rekao je kako je Asocijacija XY došla do vrlo zabrinjavajućih podataka.

''Ne samo da je nasilje prisutno, već su prisutne i društvene norme koje opravdavaju nasilje, obeshrabruju žrtvu da prijavi nasilje i ohrabruju indolentan odnos prema nasilju kojem svjedočimo. Istraživanja među učenicima osnovnih i srednjih škola pokazuju da mnoge forme nasilja koje su prisutne u školama, mladi ovog uzrasta percipiraju kao šalu, bezazlenu igru i akt koji nije povezan s nasiljem. Pojedine patrijarhalne norme ohrabruju i čak opravdavaju nasilje. Podatak da npr. 80% učenika u jednoj sarajevskoj srednjoj školi smatra da djevojka koja je seksualno zlostavljana, sama je kriva jer je čin zlostavljanja izazvala stilom oblačenja. Ovdje se radi o vrlo složenom problemu, tranziciji krivice s osobe koja je zlostavljač na žrtvu. To je vrlo opasan fenomen, a zabrinjava činjenica i da je sveprisutan u BiH'', kazao je Mehmedović.

''Stavovi i ponašanja muškarca igraju jako važnu ulogu sprječavanju diskriminacije i nasilja nad ženama. Upravo su oni ti koji često doprinose ravnopravnosti žene u današnjem društvu samim tretiranjem žene kao socijalno, politički i ekonomski ravnopravne pojedinke. Ovaj proces se najčešće odvija nesvjesno i dolazi kao prirodna reakcija u odnosu prema drugim ljudima (bez obzira na spol i rodnu ulogu koja je nametnuta tom spolu). S druge strane, muškarci su često i ti koji djeluju negativno na položaj žene u društvu, podređujući se rodnoj ulozi muškarca koja predstavlja sukcesiju iz doba patrijarhata a koja je naravno neusklađena da vremenom i demokratskim sistemom u kojem živimo. I u ovom slučaju govorimo, najčešće, o nesvjesnom ponašanju muškarca kojim ne vrši samo nasilje nad ženama, već i nad samim sobom – imajući na umu nerealne zahtjeve upućene patrijarhalnom muškarcu'', smatra koordinatorica za mlade Asocijacije XY Adna Kalajdžisalihović.

Obrazovanje je ključ

Mirijana, smatra kako je od najranije dobi važno učiti djecu konstruktivnom načinu rješavanja problema, poticati razvoj emocionalne inteligencije, učiti ih poštovanju dostojanstva svake ljudske osobe, uvažavanju drugačijeg mišljenja, učiti ih otvoreno razgovarati o svojim emocijama.
''Što je najvažnije djeci treba davati dobar primjer. Djeca nas uvijek ne slušaju, ali nas uvijek gledaju. Važno je raditi na razvitku boljeg društva u kojem će biti više mogućnosti za dostojanstven život svakog čovjeka i obitelji. Dug je to put, i s obzirom na izvitoperen sustav vrijednosti ponekad se čini da idemo u suprotnom smjeru. Odgovornost je zajednička, jer nas se svih tiče. U Centru za djecu, mlade i obitelj SPES provodimo različite preventivne programe za djecu, mlade, roditelje, odgajatelje jer vjerujemo da je edukacija u području socijalnih i komunikacijskih vještina najbolja prevencija svih negativnih pojava u ljudskim odnosima'', kaže Mrijana.

Vapimo za predmetom o ''životu danas''

Asocijacija XY, CARE International Balkans i partneri širom BiH od 2006. godine sprovode program Inicijativa mladića, a koji uključuje mladiće i muškarce u prevenciju svih oblika nasilja i diskriminacije, ovaj program po mišljenju naših sugovornika, članova Asocijacije, uči da se nitko nije rodio nasilan. A ohrabrujuće je, kažu da ako uspiju preduhitriti negativne društvene norme bilježit će se i bolji rezultati u budućnosti.

''Ako govorimo o odgovornom društvu, onda bi se u školama trebalo učiti o vrstama nasilja da djeca mogu razaznati neke razlike. A kod nas je obrazovni sustav krut i znamo više o onome što se desilo prije 200 godina našem narodu, nego što se danas događa našim ženama. Mi vapimo za nekim predmetom u kojem bi se govorilo o seksualnom obrazovanju, nasilju, mi vapimo o predmetima koji nisu stvar ocjene, nego stvar pripremanja ljudi za vrijeme i društvo u kojem će živjeti, a to je danas'', zaključio je Puhalo.

  / Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH/ Agencija za ravnopravsnost spolova 
Kopirati
Drag cursor here to close