Ulica Alekse Šantića jutros je dobila nepozvanog "stanara". Pored kontejnera, tik uz rub prometnice, našla se kutna garnitura. Odbačena, izblijedjela i sama po sebi tihi svjedok jedne puno veće i dugotrajnije priče: priče o gradskoj (ne)brizi, građanskoj (ne)odgovornosti i institucionalnoj šutnji kada je riječ o problemu krupnog otpada.
Ovo, naravno, nije prvi put da komad kućnog namještaja završi na ulicama grada. Plavi kauč s Partizanskog groblja svjedoči o sustavnom propustu, gradu koji još uvijek nema efikasno rješenje za zbrinjavanje glomaznog otpada, ali i građanima koji nepropisno odlažu krupni otpad i tako ovaj grad pretvaraju u jedno veliko odlagalište.
Mostarske ulice postaju improvizirana skladišta, a vizure grada narušene su ne samo estetski, već i higijenski.
Ulica Alekse Šantića dijeli sudbinu brojnih drugih, pretvorena je u izložbeni salon odbačenih komada prošlog života i tu se postavlja pitanje: Do kada ovako?
