Ovih dana obilježava se točno 20 godina od žestokog sukoba snaga HVO-a s postrojbama JNA i rezervista na području mostarskog naselja Donja mahala.
Sudionici događaja, izrevoltirani činjenicom da se ovi događaji nigdje ne spominju, niti se itko spomene izgubljenih života u ovim sukobima, podsjetili su na tu ratnu bitku.
"U noći 8. na 9. svibnja 1992., su u obrani grada Mostara na području Donje mahale, poginuli Slobodan Galić i Slavko Dragoje. Područje Donje mahale su prethodna dva dana napustili pripadnici Teritorijalne obrane i povukli se prema prostorijama "ferijalnog saveza“. Od Lučkog mosta do Čekrka je ostao napušten prostor, te na poziv stižu interventni vod tada Pete, kasnije Sedme bojne HVO-a kao i pripadnici protuoklopnog voda Treće cimske bojne. Uspomoć vodiča Senada Drljevića, Romea Blaževića i Mehe poznatijeg kao Brko, pripadnici ovih vodova dolaze do 'donje' džamije gdje nas dvojica vodiča napuštaju, ostaje tek Blažević, prisjeća se aktivni sudionik ovih događaja.
Prema njegovom kazivanju, na vlastiti rizik bojovnici odlaze do novih zgrada na Čekrku te uspostavljaju liniju Neretva-magistrala, te se istu noć sukobljavaju s JNA i rezervistima.
"Na potezu uz obalu Neretve, Drljević je tvrdio da postoji minsko polje koje su oni postavili, te da nam Srbi ne mogu ništa te strane. Mi, s nedovoljno ljudstva nismo mogli pokriti cijelu širinu jer smo morali praviti smjene, bilo svega 20 ljudi. Međutim , kako spomenuto minsko polje zapravo nije postojalo, Srbi su prošli uz Neretvu, odsjekli nas linijski i u sukobu ginu Slobodan Galić, Zdravko Dragoje, zarobljen je Slavko (Lule) Dragoje, dok je par naših pripadnika ranjeno“.
"Srbi su našli leš Zdravka Dragoja prije nas, izvukli ga na čistinu, 'upucali' snajpere tako da smo imali problema s izvlačenjem. Naknadno smo, nakon par dana (2 dana i 1 noć) uspomoć pripadnika bojne „Ludvig Pavlović“ uspjeli izvući po noći leševe. Sjećam se kako je tzv. Mejdan gorio“, sjeća se jedan od naših sugovornika, koji je zamolio da ga predstavimo samo sa V.T. ističući da će aktivni sudionici sukoba znati o kome se radi.
"Za divno čudo, u ugostiteljskom objektu koji sebe naziva "Sinovima mahale“ nema spomena poginulim pripadnicima HVO-a za obranu te iste Mahale“, napominje.
Na pitanje je li ikad 'potegnuto' pitanje o odavanju počasti pripdanicima HVO-a, V.T. ističe:
"Pitao sam, ali sam dobio odgovor da nemaju slika poginulih, inače bi ih stavili… Postoje dokazi da su kuće branjene dok je lokalno bilo stanovništvo bilo sklonjeno. Sramota je za udrugu boraca Armije BiH da te činjenice već 20 godina prešućuju kao i činjenice da su se pripadnici HVO-a borili na Tekiji za obranu njihovih domova i imovine“
"Dok se ističu bošnjačke žrtve u sukobima s HVO-om, žrtve drugih u sukobu s agresorskom JNA se zaboravljaju, valjda po uputi njihovog predsjednika koji se ogradio od rata sa Srbima", ogorčeno će V.T.
