Glazbeni kritičar Ilko Čulić komentirao je za N1 fenomen Marka Perkovića Thompsona koji bi sutra na zagrebačkom Hipodromu trebao održati koncert pred gotovo pola milijuna ljudi.
Čulić smatra da je ključna prekretnica u Thompsonovoj karijeri bila upravo izlazak trećeg albuma "Geni kameni" iz 1996. godine. Po njegovim riječima, tek tad Thompson dobiva jasnu glazbenu i ideološku artikulaciju, a sve što je prethodilo tome bilo je traženje izraza bez jasnog identiteta:
"On prije toga nije imao neku ozbiljnu karijeru. Imao je 'Bojnu Čavoglave' kao ratnu pjesmu, naravno, koja je odigrala svoju ulogu u ratu", podsjetio je Čulić.
"Prva dva albuma manje-više je producirao Tonči Huljić i ne treba vas objašnjavati što to znači. I to je bio nekakav čudan miks huljićevštine i arhaičnog probosanskog hard rocka na početku. I to nikako nije išlo skupa."
Povratak se dogodio s trećim albumom: "Pojavio se taj treći album 'Geni kameni', koji je zapravo ključ njegove karijere... Ninčević je napisao 'Gene kamene'. I ta pjesma je proustaška ili kriptoustaška, kako god hoćete, ali ne možete odvojiti tu pjesmu od ustaške ideje."
Pjesma je, kaže, tehnički oblikovana za prostore za mase: "To je prva pjesma konstruirana tako da se može 'dignuti' na stadion. Ako uzmete rif od AC/DC-a, jasno je da radite nešto što će krenuti prema stadionskom rocku."
"Od deset najvećih koncerata u Hrvatskoj, domaćih glazbenika, osam je njegovih. I kad zbrojite tih osam koncerata, to sve skupa daje 450 tisuća ljudi. Ništa se nije dogodilo preko noći. To je akumulirani kapital iz procesa koji traje 30 godina."
Za Čulića, Thompsonov uspjeh nije slučajan: "Tu je sve smišljeno. Vi ne možete doći slučajno na ovu razinu da se u ovako maloj zemlji okupi pola milijuna ljudi. U Brazilu se ne skupi slučajno pola milijuna ljudi."
"A ono što mene počinje zanimati jest tko upravlja Thompsonom?" nastavlja. "Jer to ne znam. Produkcijski to radi njegov menadžment. To vidimo i pratimo uživo. Ali tko je strateg? To nije menadžer, to je strateg", smatra.
Čulić vjeruje da ovakva operacija nije moguća bez institucionalne potpore: "Mi imamo u državi tri ozbiljne organizacije koje ulaze uopće u igru da to odrade. HDZ, Crkva i mafija. Mafija se bavi cajkama, dakle oni nisu. HDZ to nikad nije radio na taj način… Ostaje Crkva."
"Projekcija se zove Hodočasnik. Skup očigledno ima elemente vjerskog okupljanja. Je li to nekakav kleronacionalizam s primjesama klerofašizma? U svakom slučaju, ono što je novost – takav skup vodi laik, ne svećenik. A svećenici daju podršku."
Koncerti više nisu samo glazbeni događaji, upozorava: "U ovom idejno-političkom sektoru su stvari prilično jasne. Oni dolaze tamo proglasiti pobjedu. Pobijedili su. On i njegovi istomišljenici dolaze proglasiti pobjedu nad svim neistomišljenicima. Usput obilježe i odgođeno obilježavanje 80 godina Bleiburga… Jer se ne može slaviti u Austriji, pa može doma."
"Mislim da je glazba u njegovu slučaju prilično nebitna stvar. To mogu biti tamburaši. Ako su dobro producirani, bit će sličan efekt."
"Mislim da se tu isključivo radi o percepciji njegove lirike i epike. On ima pjesme raznih tipova. Ima nekoliko kriptoustaških pjesama – najmanje pet ili šest. Ima pjesme tvrdog vjerskog sadržaja. Ima i duhovnih pjesama."
Čulić se posebno osvrnuo na vizualni i simbolički aspekt: "Čim spojite križ i mač – nemam ništa protiv križa. Ali križ i mač zajedno – ja to vidim kao inkviziciju. Nije slučajno odabrano. Ali mene zanima tko je odabrao tu simboliku."
"Ovo što mi gledamo je totalno čudan fenomen nekoga tko doma funkcionira kao nacionalni junak. Ako sve prođe kako su zamislili, on će možda preksutra biti nacionalni lider", kazao je glazbeni kritičar.
"Ali kad prijeđe granicu, on postaje nacionalna sramota. Zabranjen je u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Sloveniji. Po broju zabranjenih koncerata u Europi, on je drugi. Prvi je jamajčanski pjevač Sizzla Kalonji", rekao je Čulić.
