"Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedna s drugima postupati u duhu bratstva." (Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima)
Jedno od rijetkih pitanja koje je još uvijek neriješeno i u Europskoj uniji i u Bosni i Hercegovini je pitanje inkluzije Roma u društvo. U Europskoj uniji ih živi između 10 i 12 milijuna, a u BiH su najbrojniji među 17 nacionalnih manjina koliko ih je definirao Zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina iz 2003.
Zajednički problem Roma u Bosni i Hercegovini i Roma u ostalim europskim zemljama je obespravljenost, diskriminacija i marginalizacija. Iako popis stanovništva u BiH još uvijek nije održan, pretpostavlja se kako na prostorima ove države živi oko 80 000 Roma, među kojima je vrlo mali broj njih zaposlen. Oni koji nisu zaposleni preživljavaju od prikupljanja sekundarnih sirovina i prošnje što često dovodi do problema predrasuda ostalog stanovništva.
Osim domicilnih Roma, u BiH se nalazi i velik broj Roma s Kosova od kojih su samo neki regulirali status izbjeglice i prema njemu ostvarili prava koja im pripadaju. Mnogi Romi izbjegli s Kosova još uvijek nisu regulirali taj status zbog čega ne mogu ostvariti svoja prava iz oblasti zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapošljavanja.
Cjelokupna politička i ekonomska situacija u BiH se odražava vrlo nepovoljno i po pripadnike konstitutivnih naroda, a kamoli po pripadnike marginalizirane nacionalne manjine poput Roma. Integracija Roma u zapadnoeuropsko društvo je dugo vremena smatrano problemom njihove zemlje porijekla, pa su pokrenute mnoge političke inicijative i programi pomoći kako bi se poboljšala njihova socioekonomska situacija.
Desetljeće Roma 2005. - 2015.
S ciljem rješavanja ovog problema, 2005. je pokrenut program „Desetljeće Roma 2005. – 2015.“ čiji je sudionik od 2008. i BiH. Cilj programa je bilo poboljšanje životnih uvjeta Roma u okviru svojih društava kako bi se zaustavio val emigracije i neizvjesne sudbine.
Zajednički cilj ovog programa je međudržavna suradnja između zemalja iz kojih Romi iseljavaju i zemalja u koje useljavaju kako bi se postigao zajednički napor na uključivanju Roma u društvo. Bosna i Hercegovina se kroz sudjelovanje u ovom programu obvezala na rješavanje pitanja kao što su omogućavanje sudjelovanja Roma u državnim tijelima i strukturama, rješavanje problema iz oblasti stanovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, te na borbu protiv diskriminacije i predrasuda prema Romima.
Unatoč tome, pet godina od pristupanja BiH ovom programu, situacija Roma se skoro nije nimalo poboljšala. Jedan od prvih problema koji se trebao riješiti u okviru programa je pristup osobnim dokumentima kojim bi se započelo rješavanje ostalih problema koji iz toga proizlaze. Zbog nepismenosti, nedostatka novca ili nepoznavanja zakona, mnogi Romi ne znaju i ne mogu dobiti osobne dokumente, te iako rođeni u BiH postaju apatridima. Nedostatak informacija utječe i na to da Romi koji mogu dobiti osobne dokumente često to i ne zatraže, dok vlastima nedostaje razumijevanja za ove probleme. Zbog neučinkovitosti dosadašnjeg implementiranja desetogodišnje strategije, revidirani su ciljevi, pa se zakonodavcima preporučuje fokusiranje na školovanje romske djece, obrazovanje starijih, rješavanje stambenog pitanja i pitanja zdravstvene zaštite. Najvažniji aspekt revidirane strategije je borba protiv diskriminacije i podizanje svijesti Roma o njihovim osnovnim pravima.
Pomoć Romima u BiH
Otkad je BiH pristupila programu „Desetljeće Roma 2005. – 2015.“, izgrađeno je preko 300 objekata za udomljavanje Roma u što je utrošeno preko 12 milijuna KM. Ali ni ovo nije doprinijelo poboljšavanju romskog statusa zbog financijske održivosti njihovog stanovanja. Dodatna sredstva će se moći iskoristiti iz IPA fondova za što je u BiH namijenjeno preko 6 milijuna eura. Udomljavanje Roma je ipak samo jedan instrument koji bi trebao dovesti do zatvaranja začaranog kruga u kojem se našla ova populacija.
Projekt „Podrška implementaciji nacionalnih akcijskih planova za uključenje Roma“ kojeg financira Europska unija iz Instrumenata za pretpristupnu pomoć (IPA 2008.), a provodi Care International i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH ima za cilj upoznavanje Roma s njihovim pravima čime bi se omogućio inicijalni pokret prema sveukupnom rješavanju njihovih problema. Uz ekonomske, problemi Roma su i političke naravi.
Političke prepreke
Javnosti već dobro poznat slučaj Sejdić-Finci u kojem je presuda donesena još 2009. godine, dobro govori u kakvom položaju se nalaze nacionalne manjine, među njima i Romi, u BiH. Iako su se čelnici vodećih političkih stranaka na sastanku u Bruxellesu u ljeto 2012. obvezali da će učiniti niz koraka iz Mape puta, među prvima onu vezanu za slučaj Sejdić-Finci, za što su rokove donijeli sami, niti jedna od obećanih reformi još uvijek nije sprovedena. Osim ustavnih promjena koje su trebale riješiti spomenuti slučaj, posljednji u nizu koraka je podnošenje prijave za članstvo u EU.
BiH je i u ovom slučaju propustila rokove koje je sama postavila, a to će najviše osjetiti najugroženije skupine stanovništva među koje spadaju i Romi. To se ne odnosi samo na političku i legislativnu inkluziju Roma, već i na posljedice koje će uslijediti zbog nemarnosti bh. vlasti u ispunjenju svojih obveza.
