Jedan od autora Atlasa, Siniša Simikić rekao je da ova publikacija predstavlja kontinuitet u istraživanju ratnih zločina nad Srbima, te da je u odnosu na prve dvije publikacije, koje su pokrile period 1992. i 1993. godine, ovaj tom najmanji, to jeste ima najmanje zabilježenih slučaja masovnih ratnih zločina.
''Da bi se radio jedan ovakav projekt, prethodno je bilo potrebno popisati žrtve odbrambeno-otadžbinskog rata i prikupiti što je moguće više dokumentacije. Te godine se obim stradanja smanjio zahvaljujući uvezivanju linija Vojske Republike Srpske, i obrađeno je sedam masovnih stratišta, dok je tom koji obrađuje 1992. godinu obradio 76 masovnih stratišta'', kazao je Simikić.
Prema njegovim riječima, sama ta činjenica da je tijekom 1992. godine bio višestruko veći broj zločina pokazuje da Srbi nisu bili spremni na rat, te da je Hrvatska sa svoje teritorije prenijela rat na teritoriju BiH.
Kako je danas navedeno, metodološki pristup za izradu Atlasa u obzir je uzimao dokumentiranje događaja i stratišta u kojim je smrtno stradalo četvero ili više lica.
''Morali smo, nažalost, da postavimo granicu za takvu metodologiju. Da smo išli k tome da obradimo i pojedinačne slučajeve, došli bismo u situaciju da prezentiramo cjelokupnu arhivu od više milijuna stranica koja se nalaze u arhivu Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina'', rekao je za Detektor Viktor Nuždić, direktor Centra.
Dodao je da se na ovaj način najkompletnije dokumentiraju zločini nad srpskim narodom tijekom rata u BiH, te da su u analizi ovih događaja autori uključili i pravosudne postupke za svaki pobrojani događaj.
''Upravo sve ove naše publikacije su proistekle kao odgovor na nedostatak pravosudnih procesa. Kada smo krenuli u realizaciju ovog projekta, nismo ni sami bili svjesni u kojem pravcu će ovaj atlas ići. Naš prvi i prioritetni zadatak je da rehumaniziramo žrtve i da im vratimo identitet i da svi budu svjesni da su tu bili živi ljudi sa svojim obiteljima, problemima i radostima koje život nosi'', kazao je Nuždić.
Napomenuo je da je sve urađeno na potpuno stručan i znanstven način, da postoje relevantni izvori u obliku dokumentacije i izvještaja, da u Atlasu nema paušalnih ocjena ili bilo čega što bi se u budućnosti moglo omalovažiti ili opovrgnuti.
Stoga su, kako su rekli, Atlas opremili i fotografijama žrtava, gdje se vidi obim zločina, kako nad civilnim stanovnicima, tako i nad zarobljenim vojnicima.
''Za događaje iz 1994. imamo samo jedan sudski postupak i to protiv Pere Kovačevića koji je vođen u Brčkom. Dakle, četiri srpska civila – četiri žene koje su živjele u svojim selima, koje su u tom trenutku bile na teritoriji koju su kontrolirale snage HVO-a i Armije BiH. One su imale dogovor sa hrvatskim vojnicima da ih uz financijsku nadoknadu prevedu do Pelagićeva, odnosno teritorije koju je kontrolirala Vojska Republike Srpske. Međutim, kod jednog tunela na tom putu one su misteriozno nestale i do dan-danas one se vode kao nestale”, kazao je Simikić i dodao da je postupak okončan oslobađajućom presudom.
U Centru za istraživanje rata najavili su da se već počelo raditi na istraživanju i publiciranju događaja i zločina tokom 1995. godine, piše detektor.ba.
