Većinu njegovih mečeva prije povlačenja sam gledao s poprilične vremenske distance. U onim boksačkim klasicima ESPN-a. Prije svega tu mislim na mečeve protiv Fraizera, Nortona, Alija. Nešto kasnije će doći mečevi kada je George Foreman kao djedica došao u društvo žestokih razbijača. Tysona, Holyfielda, Moorera, Morrisona, Schulza, Bustera Douglasa i ostalih opasnih momaka teške kategorije devedesetih.
Tada smo prvi pogledao u živim prijenosima okršaje "djedice" Foremana i Holyfielda, Foremana i Morrisona, Foremana i Moorera i onaj "sporni" meč protiv Axela Schultza u kojem su mnogi bili uvjereni kako je Nijemac pokraden.
Dva života
I kada se vrati film na kraju, rekli bismo da priča George Foremana nije ništa drugačija od mnogih drugih u svijetu boksa. Ili ipak nije. Jer možemo reći da je Foreman imao dva života. Onaj prvi nakon poraza od Alija u Kinshasi, i onaj drugi kada se okrenuo vjeri i vratio u ring kao jedan drugi čovjek. Drugi boksač. Nije to bio Foreman koji je sve najvažnije u ringu i životu naučio od Listona.
Nije bilo svađa s boksačima, pomirio s već dobro bolesnim Alijem, ali ono najvažnije "ukrotio" je sebe. Želio je zaraditi nešto novca i pokazati kako se može postati prvak u 45. godini. Žestoki udarač, čovjek bez pardona je došao ponovo u ring kada su vladali neki drugi boksači.
Najstariji svjetski prvak
Izgubio je od tada strašnog Evandera Holyfielda, pa i Tommyja Morrisona. Ali je zato u studenom 1994. obukao crvene hlače one iz Kinshase. Pustio je Moorera deset rundi, prvak je već pobjeđivao na bodove. Dok ga nije pogodio desni kroše u bradu. George je pogledao prema nebu, pomolio se u kutu.
To je bio taj drugi Foreman. S 46 godina i 169 dana bio je najstariji svjetski prvak u teškoj kategoriji u povijesti i drugi najstariji svjetski prvak nakon poluteškaša Bernarda Hopkinsa ako se u obzir uzmu sve težinske kategorije.
"Čim sam ga pogodio, te sekunde dok je još stajao, znao sam da je gotovo. Bio sam svjetski prvak u teškoj kategoriji. Bio sam sretan, ali na drugačiji način. Nisam slavio na isti način kao u prethodnim borbama za svjetski naslov jer više se nije radilo o meni", prisjeća se Foreman svog povratka na svjetski tron, možda i najnevjerojatnijeg u povijesti sporta.
Nestalo novca
U ring se Foreman vratio iz jednostavnog razloga. Ponestalo je novca. Dovoljno je podsjetiti kako je George iza sebe do 1985. godine četiri neuspješna braka. Njegove bivše supruge bile su Adrienne Calhoun (1971.-1974.), Cynthia Lewis (1977.-1979.), Sharon Goodson (1981.-1982.) i Andrea Skeete (1982.-1985.).
Svaki od tih brakova završio je razvodom, a u njima je Foreman dobio djecu. Na kraju se ipak skrasio s Mary Joan Martelly s karipskog otoka Sveta Lucija koja koliko god to čudno zvučalo nije imala o njegovoj karijeri kada ga je upoznala.
"Sve svoje sinove nazvao sam George Edward Foreman kako bi uvijek imali nešto zajedničko. Kažem im: 'Ako jedan od nas ide gore, onda svi idemo gore zajedno. A ako jedan padne, svi padamo zajedno!" objasnio je u jednom intervjuu. Imao je pet sinova, sedam kćerki, za njihovo skrbništvo se borio. Žestoko, baš kao i u ringu.
Zlato u Meksiku
Kao i kod većine boksača svijet je ga upoznao s prvom medaljom. Zlatnom iz Meksika 1968. godine. Deško koji spas u bijegu od siromaštva, nefunkcionalne obitelji našao u boksu. Sredio je Rusa Cepulisa, vrata profi karijere je otvorio.
"Foreman je bio snažan momak koji je stalno upadao u nevolje. Bio sam siguran da će završiti u zatvoru ili biti izbačen iz programa ako mu ne pomognem da pronađe neki smisao u svom životu", rekao je kasnije trener Doc Broadus i dodao: "Nije previše razmišljao o taktici u ringu, ali je udarao izuzetno snažno i ubrzo počeo pobjeđivati."
Liston uzor, ne baš najbolji
U tom periodu sparinzi i prijateljstvo s još jednim sjajnim boksačem Sonnyjem Listonom za Georgea je značilo jako puno kako tada, tada i kasnije. Lipnja 1969. godine je razbio Dona Waldhelma za ulazak u profi vode. od tog meča pa do famoznog u Kinshasi 1974. godine, Foreman nije izgubio niti jedan meč. Čistih 40-0. Rijetki su ostali na nogama do kraja.
Nakon što je razbio Fraziera, Foreman je bio treći najmlađi teškaški svjetski prvak u povijesti. Imao je samo 24 godine. I znate kako ide, slave, novci, žene. Uskoro je krenuo razvod od prve supruge...
"Don King mi je učinio uslugu i šutio o milijunima dok moj razvod nije bio konačan. I kad je smislio da ćemo boksati u Zairu, bio sam njegov dužnik i morao sam pristati", objasnio je Foreman.
Zašto je izgubio u Kinshasi od Alija
Godinama nakon poraza od Alija, Foreman je "vadio razloge" pričao kako je i zašto izgubio meč.
"Moj trener Dick Sadler i njegov pomoćnik Archie Moore govorili su mi da samo gledam njih, a ne suca ako ikad završim u nokdaunu. Kad sam podigao glavu, vidio sam kako mi Sadler pokazuje da čekam. Odbrojavanje je odmicalo i bio sam spreman za nastavak borbe. I kad sam se konačno pridigao, sudac je prekinuo meč", rekao je Foreman.
Drugi Foreman
Taj poraz je žestoko uzdrmao Foremana. Oni koji su ga poznavali su tvrdili da više nikada nije bio isti. Niti je njegov boks bio isti. Ubitačan, silovit, boks u kojima protivnici nisu imali nikakve šanse. Nakon što je "naletio" na Jimmyja Younga sve je bilo jasno. U svlačionici nakon meča se samo srušio.
"Našao sam se između života i smrti. Ležao sam i vrištao: ‘Isus Krist oživljava u meni.’ Vidio sam krv na svom čelu i rukama, ali ništa nisam čuo. Bio sam nigdje, oko sebe sam osjetio potpunu prazninu. Bio sam mrtav, ali oko mene nije bio raj. Dotad nisam vjerovao u religiju, nisam vjerovao u Boga, smatrao sam da je kršćanstvo za gubitnike, ali sada sam molio Boga da mi pomogne. Čuo sam ga kako traži da promijenim svoj život i ja sam ga poslušao", rekao je Foreman.
Okrenuo se vjeri, novac se trošio
Između života i boksa, izabrao je život. Ali neki potpuno drugi. Posvetio se vjeri.
George je kupio zemljište s ruševnom kućom na sjeveroistoku Houstona i tamo postavio šator, u kojem smo održavali evangelička okupljanja. Isprva nisam namjeravao pokretati vlastitu crkvu, ali s vremenom se pokazalo da to olakšava moju misiju", objasnio je sada bivši boksački šampion. Za svećenika se zaredio već 1978. godine, a uskoro je osnovao Crkvu Gospodina Isusa Krista. Nije imao nikakvog dodira s boksom.
Povratak
Većinu problema pred kojima bi se našao on ili ljudi kojima je pomogao pokušavao je ili ih je rješavao novcem. Šest milijuna se jednostavno istopilo.
"Došlo mi je da zaplačem. Ne zbog sebe, već zbog djece koja svakog dana dolaze u moj centar. Tko će se brinuti o njima ako ja ne budem mogao? Ta djeca su me trebala i ja ih ne mogu prepustiti ulici. Zašto bi ona trpjela zbog mojih financijskih problema? A onda mi je sinulo! Mogao bih se vratiti boksu. A možda bih mogao ponovno postati svjetski prvak", razmišljao je Foreman.
Obogatio se na roštilju
Uspio je. Poraz od Shannona Briggsa je bio posljednji u karijeri. Otišao je poražen, ali je otišao kao prvak. Jer rijetki su uspjeli napraviti u poređenju sa onim što jeste Foreman. I nitko se ne treba brinuti. Barem kada u pitanju novac. Na roštilju je zaradio milijune. Salton, Inc. kompanija je tražila osobu koja će reklamirati njihov proizvod.
Iako Foreman nikada nije potvrdio koliko je točno zaradio od podrške, Salton mu je 1999. platio 138 milijuna dolara za pravo korištenja njegovog imena. Prije toga mu je isplaćivano oko 40 % zarade od svakog prodanog roštilja (što mu je na vrhuncu isplate donijelo 4,5 milijuna dolara mjesečno), što je procijenjeno na ukupno preko 200 milijuna dolara samo od odobrenja do 2011., znatno više nego što je zaradio od boksa.
