Milijuni, trofeji, alkohol i droga: Potresne sudbine četiri velika džokeja

Iza blještavila velikih utrka, milijunskih nagrada, slave i ovacija skrivala se mračna strana konjičkog sporta. Fred Archer, Chris Antley, Pat Eddery i Todd Kabel bili su majstori svog zanata — ljudi koji su u sedlu ostvarivali snove, osvajali najveće utrke i ispisivali povijest.

No, kada bi sišli s konja, mnogi od njih suočavali su se s demonima koje nisu mogli nadjačati. Ovisnosti, depresija, razorne borbe s tjelesnom težinom, obiteljske tragedije i prerane smrti ostavile su iza sebe priče koje su potresle svijet konjičkih utrka.

Na hipodromima bili su gotovo nedodirljivi. Znali su prepoznati trenutak, osjetiti konja, procijeniti protivnika i u pravom trenutku povući potez koji je značio pobjedu. Tisuće ljudi navijalo je za njih, njihova su se imena izgovarala s divljenjem, a njihovi su uspjesi ulazili u povijest.

Slava ne znači nužno i sreću

Milijuni zarađeni u sedlu nisu mogli kupiti mir. Pobjede nisu mogle izliječiti emocionalne rane. A nevjerojatna snaga potrebna za upravljanje vrhunskim trkaćim konjima nije uvijek bila dovoljna za borbu s vlastitim životom.

Priče četvorice slavnih džokeja otkrivaju onu stranu konjičkog sporta o kojoj se mnogo rjeđe govori. Stranu u kojoj se iza pobjedničkih fotografija kriju suze, iza trofeja osobna tragedija, a iza velikih sportskih karijera ljudi koji su često ostajali sami sa svojim problemima.

Fred Archer — genij sedla kojega su slava, tuga i iscrpljenost odvele u tragediju

Ako postoji ime koje simbolizira veličinu i tragediju viktorijanskog konjičkog sporta, onda je to Fred Archer.

Rođen 11. siječnja 1857. u Cheltenhamu, Archer je praktički odrastao u svijetu konja. Njegov otac William bio je džokej i pobjednik Grand Nationala 1842. godine, a obiteljska tradicija odredila je i Fredov životni put. Već kao dječak pokazivao je izniman talent, a s deset godina započeo je šegrtovanje kod trenera Matthewa Dawsona u Newmarketu.

Prvu pobjedu prema pravilima Jockey Cluba ostvario je 1870. godine, a samo nekoliko godina poslije postao je jedno od najvećih imena britanskog konjičkog sporta.

Njegov popis uspjeha danas zvuči gotovo nevjerojatno. Slavio je u pet utrka poznatog Epsom Derbyja, uz to je dodao 21 klasičnu utrku i ukupno 2748 pobjeda u 8084 nastupa. Između 1874. i 1886. bio je vodeći britanski džokej, a 1885. ostvario je čak 246 pobjeda u jednoj sezoni. Taj je rezultat ostao nedodirnut sve do 1933. godine, kada ga je nadmašio Gordon Richards.

Iza tog nevjerojatnog uspjeha, međutim, krila se svakodnevica koja je polako uništavala njegovo tijelo.

Archer je bio iznimno visok za džokeja, čak 178 centimetara, zbog čega je morao poduzimati ekstremne mjere kako bi održavao natjecateljsku težinu od približno 55 kilograma. Turske kupelji, iscrpljujuće dijete, gotovo potpuno izbjegavanje krute hrane i pripravci za čišćenje organizma postali su dio njegova života.

Njegova prehrana bila je zastrašujuće oskudna, a organizam je godinama izlagao ogromnim naporima. Čak ni golemi sportski uspjesi nisu mogli zaustaviti fizičko propadanje.

Tragedija koja ga je emocionalno slomila

U siječnju 1883. oženio se Rose Dawson, poznatom kao Nellie, nećakinjom trenera koji ga je prihvatio kao člana vlastite obitelji. Činilo se da je napokon pronašao osobnu sreću.

No, njihov prvi sin William preminuo je neposredno nakon rođenja u siječnju 1884. godine. Nekoliko mjeseci kasnije Rose je rodila kćer Nellie. No, ni taj trenutak nije donio sreću — nakon poroda i teških komplikacija Rose umire ostavivši Freda i novorođenu kćer. Archer je izgubio ženu koju je volio, a bol zbog njezine smrti nikada nije nestao.

U pismima i razgovorima s prijateljima govorio je koliko ga je njezin odlazak pogodio. Jednom je prilikom priznao da je ostao bez suprugu upravo u trenutku kada mu se činilo da je njegova sreća potpuna. Paradoksalno, upravo je 1885., godina nakon njezine smrti, bila njegova najuspješnija sezona.

Pobjeđivao je u najvećim utrkama, osvajao Derby, St Leger i Grand Prix de Paris. U sedlu je izgledao nezaustavljivo, ali privatno je bio čovjek koji je izgubio najvažnije osobe u svom životu.

Počinio samoubojstvo

U studenome 1886. godine, nakon dodatnog iscrpljivanja organizma i ozbiljnih zdravstvenih problema, vratio se kući u Newmarket. Imao je visoku temperaturu, bio je fizički oslabljen i pod liječničkim nadzorom.

Dana 8. studenoga počinio je samoubojstvo u svom domu. Imao je samo 29 godina. Istraga je zaključila da je smrt nastupila u stanju duševne neuračunljivosti, a kao mogući razlozi pominjani su smrt supruge, dugotrajna fizička iscrpljenost i financijski problemi. Iza njega je ostala malena kći Nellie, ali i sportsko nasljeđe koje je nadživjelo gotovo sve njegove suvremenike.

Fred Archer bio je čovjek koji je mogao pobijediti gotovo svakog protivnika na hipodromu. No, bitku s vlastitom boli nije uspio dobiti.

Chris Antley — od dječaka iz Južne Karoline do dvostrukog pobjednika Kentucky Derbyja

Priča Chrisa Antleyja jedna je od najdramatičnijih u modernoj povijesti američkih konjičkih utrka.

Rođen 6. siječnja 1966. na Floridi, odrastao je u malom mjestu Elloree u Južnoj Karolini. Još kao dječak bio je fasciniran konjima. Jednog dana, krajem sedamdesetih godina, pojavio se u lokalnom centru za trening i zatražio posao koji bi mogao obavljati nakon škole.

Dobio je najjednostavniji i najteži zadatak — čišćenje štala.

No, njegov talent nije dugo ostao nezapažen. Mentor Goree Smith brzo je shvatio da dječak ima nešto posebno. Antley je učio, trenirao i napredovao nevjerojatnom brzinom.

Sa samo 16 godina odlučio je napustiti školu i profesionalno se posvetiti jahanju. Njegov otac Les nije bio oduševljen tom odlukom, ali Chris je bio toliko odlučan da ga nije mogao zaustaviti.

Karijera kakvu je teško ponoviti

Godine 1985. ostvario je 469 pobjeda i postao vodeći džokej u Sjevernoj Americi. Samo dvije godine poslije upisao se u povijest kao prvi džokej koji je u jednom danu pobijedio u devet utrka, nastupajući na hipodromima Aqueduct i Meadowlands.

Njegov najveći trenutak stigao je 1991. godine kada je na konju Strike the Gold osvojio Kentucky Derby.

No, Antley nije bio samo sportski talent. Bio je čovjek koji se borio s ozbiljnim osobnim problemima.

Već krajem osamdesetih izgubio je džokejsku licencu u New Yorku nakon pozitivnog testa na kokain i marihuanu. Prošao je rehabilitaciju, vratio se sportu i pokušao ponovno izgraditi karijeru.

Istodobno se godinama borio s tjelesnom težinom. Za džokeja je svaki kilogram mogao značiti razliku između nastupa i propuštene utrke. Antley je posezao za tabletama za mršavljenje, rigoroznim dijetama i drugim nezdravim metodama. Njegovo tijelo prolazilo je kroz velika opterećenja.

Početkom 1999. ponovno se našao na životnoj prekretnici. Dobio je znatno više kilograma od svoje natjecateljske težine, ali nije želio odustati od jahanja. Vratio se treninzima, trčao svakodnevno i izgubio velik dio viška kilograma. Tada se dogodilo nešto što je promijenilo njegovu karijeru.

Trener Wayne Lukas ponudio mu je priliku da jaše konja Charismatic, grlo kojem mnogi nisu davali velike izglede. Drugi džokeji nisu bili posebno zainteresirani za tu suradnju, ali Antley je prihvatio.

Dogodilo se čudo

Charismatic i Antley osvojili su Kentucky Derby 1999., a zatim i Preakness Stakes. Odjednom je džokej koji je prolazio kroz teško razdoblje ponovno bio na vrhu američkog sporta.

Njihova je priča dobila i posebno emotivan završetak na utrci Belmont Stakes. Grlo Charismatic je bio blizu osvajanja američke Trostruke krune, ali je pred sam cilj teško ozlijedio nogu.

Antley je odmah reagirao. Zaustavio je konja, sišao sa sedla i pridržavao njegovu ozlijeđenu nogu čekajući veterinare. Njegova brza reakcija pomogla je spriječiti dodatno pogoršanje ozljede.

Fotografije džokeja koji kleči uz svog konja postale su jedan od najupečatljivijih prizora u povijesti američkih utrka. Čovjek koji je cijelu karijeru proveo pokušavajući pobjeđivati pokazao je da mu je u tom trenutku važnije bilo spasiti konja nego razmišljati o vlastitom razočaranju.

Taj trijumf nije značio da su njegovi problemi nestali

Antley se ponovno suočavao s depresijom, problemima s težinom i osobnim poteškoćama. U ožujku 2000. prestao je jahati.

Dana 2. prosinca 2000. pronađen je mrtav u svom domu u Pasadeni u Kaliforniji. Imao je samo 34 godine, a njegova supruga Natalie bila je trudna s njihovim prvim djetetom.

Njegova smrt izazvala je brojne reakcije i nagađanja. Dok su prva izvješća govorila o sumnjivim okolnostima i mogućem ubojstvu, kasniji biografski prikazi i Kuća slavnih povezuju njegovu smrt s predoziranjem drogom.

Iza njega je ostala kći Violet, obitelj i sportska zajednica koja ga je pamtila kao iznimnog džokeja.

Tijekom karijere ostvario je 3480 pobjeda, a konji koje je jahao zaradili su više od 92 milijuna dolara. Godine 2015. posthumno je primljen u Kuću slavnih Nacionalnog muzeja konjičkih utrka.

Chris Antley imao je sve što sportaš može poželjeti: talent, slavu, velike pobjede i mjesto u povijesti. Ali njegov život podsjetio je da ni najveći uspjeh ne znači da je čovjek pobijedio svoje unutarnje borbe.

Pat Eddery — kralj hipodroma koji je izgubio bitku s alkoholizmom

Pat Eddery bio je jedan od najvećih džokeja svoje generacije. Rođen 1952. u irskom okrugu Kildare, odrastao je u obitelji u kojoj su konjičke utrke bile način života. Njegov otac Jimmy također je bio džokej, pa je bilo gotovo prirodno da sin nastavi obiteljsku tradiciju. No, njegov put do vrha nije bio jednostavan.

Sa samo 14 godina postao je šegrt, a potom se preselio u Englesku, gdje je radio pod strogim nadzorom legendarnog trenera Freddieja Nicholsona. Prvi mjeseci bili su iznimno teški. Nedostajala mu je obitelj, majčina kuhinja i domovina. Životni uvjeti bili su skromni, plaća mala, a slobodnih dana gotovo nije bilo.

Na prvu pobjedu čekao je čak 390 dana i 69 nastupa

No, kada je jednom probio led, počeo je uspon koji ga je odveo među najveće džokeje svih vremena.

Eddery je osvojio čak 11 naslova prvaka Velike Britanije. Tijekom karijere ostvario je 4632 pobjede u britanskim utrkama, osvojio pet utrka Epsom Derbyja i jahao neke od najboljih konja svoje generacije. Bio je poznat po iznimnoj taktičkoj inteligenciji, smirenosti i sposobnosti da u završnici utrke izvuče maksimum iz konja.

Surađivao je s najvećim trenerima i vlasnicima, a posebno se pamti njegovo razdoblje u partnerstvu s princem Khalidom Abdullom i konjima iz njegove ergele Juddmonte. Osvojio je Derby 1975. godine na Grundyju, a 1990. na konju Quest For Fame. Te je godine pobijedio i u francuskom Derbyju sa Sanglamoreom.

Godine 2003. objavio je povlačenje iz profesionalnog jahanja. Iza sebe je ostavio karijeru o kojoj su mnogi mogli samo sanjati.

Ali, dok su ga ljubitelji utrka pamtili po trofejima, njegova obitelj poznavala je i drugu stranu njegova života.

Eddery se godinama borio s alkoholizmom

Njegova kći Natasha Eddery-Dunsdon poslije je otvoreno govorila o tome koliko je očeva ovisnost utjecala na obitelj. Kao dijete znala je da njezin otac voli piti, ali tek je tijekom odrastanja shvatila koliko je situacija ozbiljna.

Govoreći o ocu, istaknula je da ga je voljela i da vjeruje kako je i on želio ozdraviti, ali da je alkohol s vremenom preuzeo kontrolu nad njegovim životom.

Eddery je 2010. godine ponovno pokušao liječenje na rehabilitaciji u Irskoj. Njegova kći nadala se da će ovaj put uspjeti. No, nakon izlaska s rehabilitacije ponovno je posegnuo za alkoholom.

Natasha je opisala koliko ju je to pogodilo. U jednom trenutku morala se udaljiti od oca jer više nije mogla podnositi posljedice njegove ovisnosti. Bila je to jedna od najtežih odluka koje dijete može donijeti — udaljiti se od roditelja kojeg voli kako bi zaštitilo vlastiti život i mentalno zdravlje. Njezina priča posebno je potresna jer pokazuje kako ovisnost ne razara samo osobu koja pije, nego i sve ljude koji je vole.

Pat Eddery preminuo je 2015. godine u dobi od 63 godine.

Njegova kći nakon smrti javno je govorila o očevim problemima, želeći razbiti stigmu oko alkoholizma i potaknuti druge članove obitelji ovisnika da potraže pomoć.

Čovjek koji je toliko toga napravio na stazi, hipodromu, nije uspio pobijediti bolest koja mu je postupno oduzimala obiteljski život.

Todd Kabel — veliki kanadski šampion čiji je život završio daleko od hipodroma

Priča Todda Kabela posebno je bolna zbog nevjerojatnog kontrasta između njegova sportskog statusa i posljednjih godina života.

Rođen u McCrearyju u kanadskoj pokrajini Manitobi, Kabel je odrastao uz konje i svoju karijeru započeo na hipodromu Assiniboia Downs u Winnipegu. Sredinom osamdesetih preselio se u Toronto, gdje je ubrzo postao jedno od najvećih imena kanadskih konjičkih utrka.

Bio je iznimno talentiran, agresivan i samouvjeren džokej, poznat po sjajnom osjećaju za tempo i sposobnosti da u završnici utrke nadmaši konkurenciju.

Njegove brojke bile su impresivne

Ostvario je 3306 pobjeda u utrkama čistokrvnih konja, a čak 20 uzastopnih sezona na hipodromu Woodbine završavao je s više od 100 pobjeda.

Šest puta osvojio je nagradu Sovereign Award za najboljeg kanadskog džokeja, a posebno se pamte njegove pobjede u prestižnoj utrci Queen's Plate 1995. i 2000. godine. Godine 2003. postao je prvi kanadski džokej koji je u jednoj sezoni ostvario zaradu veću od deset milijuna dolara.

Bio je sportaš kojeg su poštovali i protivnici, a mnogi su ga smatrali jednim od najvećih jahača u povijesti kanadskog konjičkog sporta.

Iza uspjeha se godinama odvijala teška osobna borba

Kabel je imao ozbiljnih problema s tjelesnom težinom, depresijom, alkoholom i drogama. Pokušavajući ostati konkurentan, podvrgavao je svoje tijelo ekstremnim opterećenjima, koristio saune, sredstva za izbacivanje vode iz organizma i razne metode mršavljenja.

Posljedice su bile razorne. Dugotrajno izazivanje povraćanja toliko mu je oštetilo jednjak da je 2009. godine morao prestati jahati. Pokušao se vratiti sportu, ali privatni problemi postajali su sve ozbiljniji.

Slijedile su obiteljske tragedije, raspad braka, problemi sa zakonom i kazneni postupci povezani s alkoholom i nasiljem.

Godine 2012. ponovno se pokušao vratiti jahanju, ali njegov je život već bio duboko obilježen problemima koje nije uspijevao riješiti. Karijera mu je završila 2013. godine, a regulatorna tijela u Ontariju odbila su mu ponovno izdati dozvolu čak i za rad s konjima na treninzima.

Čovjek koji je godinama dominirao jednim od najvažnijih kanadskih hipodroma postupno je nestajao iz svijeta kojem je nekoć pripadao. U ožujku 2021. stigla je vijest koja je šokirala kanadsku konjičku zajednicu.

Kabel je pronađen mrtav u parku u Tottenhamu, u Ontariju, gdje je, prema tadašnjim izvješćima, spavao na otvorenom. Imao je 55 godina.

Teško je zamisliti veći kontrast: čovjek koji je nekoć jahao za milijunske nagrade i osvajao najveće kanadske utrke posljednje je dane proveo daleko od svjetala hipodroma.

Njegova smrt izazvala je brojne reakcije. Izvršni direktor Woodbinea Jim Lawson prisjetio se Kabela kao iznimnog talenta i čovjeka prema kojemu je, unatoč njegovim problemima, uvijek imao poštovanje.

Legendarni Sandy Hawley također mu je odao počast, nazivajući ga sjajnim jahačem i osobom koja je znala nasmijati cijelu džokejsku zajednicu.

Todd Kabel iza sebe je ostavio sportske rekorde, ali i priču o čovjeku čiji su osobni problemi na kraju zasjenili sve što je postigao.

Iza pobjedničkih fotografija skrivali su se ljudi od krvi i mesa

Četiri džokeja. Četiri velike sportske karijere. Četiri različite životne tragedije.

Fred Archer izgubio je suprugu i nikada se nije oporavio od osobne tragedije, uz godine fizičkog iscrpljivanja i pritiska da održava gotovo nemoguću težinu.

Chris Antley prošao je put od dječaka koji je čistio štale do dvostrukog pobjednika Kentucky Derbyja, ali su ga pratili depresija, ovisnosti i problemi s tjelesnom težinom.

Pat Eddery bio je jedan od najtrofejnijih džokeja u povijesti britanskog sporta, ali njegova je obitelj godinama živjela s posljedicama njegova alkoholizma.

Todd Kabel dominirao je kanadskim hipodromima, a posljednje godine života obilježili su mu ovisnost, zdravstveni problemi i životna nestabilnost.

Njihove priče povezuje i nešto što se u konjičkom sportu često zanemaruje — golem pritisak koji se stavlja na tijelo i psihu profesionalnih džokeja.

Moraju održavati strogo propisanu težinu, svakodnevno se suočavaju s rizikom od teških ozljeda, a njihova karijera često ovisi o svakom kilogramu, svakom nastupu i svakom rezultatu. U svijetu u kojem se pobjede pamte, porazi se brzo zaboravljaju, a osobni problemi često ostaju skriveni.

Možda je upravo zato važno prisjetiti se ovih ljudi ne samo po njihovim trofejima nego i po njihovim životnim pričama. Jer iza svakog velikog džokeja ne stoji samo talent. Stoji čovjek koji ima obitelj, strahove, slabosti, ljubavi, razočaranja i vlastite bitke.

Ponekad, nažalost, najveće utrke ne vode se na hipodromu.

Ponekad ih ne dobivaju ni oni koji su cijeli život znali kako prvi proći kroz cilj.