Zbog Miss Čilea zamalo su izbačeni iz reprezentacije: "Štico i ja smo za*ebali stvar"

Trijumf mlade jugoslavenske nogometne reprezentacije u Čileu 1987. godine smatra se jednim od najvećih uspjeha u povijesti jugoslavenskog sporta. Momčad koju je s klupe vodio izbornik Mirko Jozić ostvarila je podvig koji se i danas pamti.

Jugoslavija je u finalu protiv Zapadne Njemačke nastupila znatno oslabljena, bez trojice nezamjenjivih igrača: Igora Štimca, Predraga Mijatovića i Roberta Prosinečkog. Prosinečki, koji je proglašen najboljim igračem prvenstva i osvojio Zlatnu loptu, u polufinalu protiv Istočne Njemačke dobio je žuti karton jer je pucao prema golu nakon sučeva zvižduka, koji u buci stadiona nije čuo.

Unatoč tome, Jugoslavija je nakon 120 minuta igre i rezultata 1:1 slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca s 5:4. Junak utakmice bio je Zvonimir Boban, koji je postigao pogodak za izjednačenje, a potom realizirao i odlučujući jedanaesterac za svjetski naslov.

Zamalo poslani kući

Uoči polufinala s DDR-om Igor Štimac i Zvonimir Boban zamalo su bili poslani kući zbog kršenja discipline. O toj je anegdoti jednom posvjedočio tadašnji član stručnog stožera Fahrudin Fazlagić.

"Bili smo pozvani u Klub Jugoslavena u Santiagu, gdje je u posjet došla i tadašnja Miss Čilea, mislim da se zvala Vučković, djevojka naših korijena. Štimcu i Bobanu zapela je za oko pa su se dulje zadržali i zakasnili u našu bazu."

"Štico i ja smo malo zeznuli"

FIFA je objavila službeni isječak iz filma "Croatia: Defining a Nation". Traje nešto manje od dva sata, a može se pogledati na službenim kanalima FIFA-e.

"Put do povijesti nije uvijek bio glamurozan. Prije nego što su postali heroji FIFA Svjetskog prvenstva, hrvatske zvijezde bile su samo skupina mladih suigrača koji su stvarali uspomene za cijeli život", stoji u objavi.

"Štico i ja smo malo zeznuli profesionalnu stvar, ali neke stvari u životu jednostavno ne možeš propustiti. Bile su jako lijepe. Vratili smo se u 6 sati ujutro u hotel i Mirko Jozić je to, nažalost, shvatio te rekao da moramo pakirati stvari i ići za Jugoslaviju", pojasnio je Boban i nastavio:

"Bio je jako tvrd i onda smo rekli dečkima: 'Gle, idemo, što ćemo.' Ne, onda su oni reagirali. To je bio dokaz karaktera te momčadi i prijateljstva koje smo imali. Onda su svi otišli do njega i rekli: 'Ako Zvone i Igor idu, onda idemo svi mi. Nećemo igrati polufinale'."

Zlatna godina

Štimac je u isječku također govorio o finalnoj utakmici.

"Finale bez Igora i Robija bilo je puno teže. Ja bih se ustupio. Srećom po nas, imali smo Bobana. Bio je briljantan u toj utakmici. Vodio je momčad do samog kraja. Preuzeo je odgovornost", naveo je.

"Tako da smo bili strašno ponosni i strašno sretni. Ja osobno mislim da to nije bila vrijednost samo za tadašnju Jugoslaviju, zato što smo pobijedili, nego je ta generacija kao ljudi, kao klinci, kao generacija koja je imala toliko prijateljstva i toliko vrijednosti u sebi, stvarno to zaslužila", zaključio je Boban.

Ta 1987. godina ostala je upamćena kao zlatna za jugoslavenski omladinski sport. Osim nogometaša, svjetskim naslovom okitili su se i mladi košarkaši predvođeni Tonijem Kukočem, kao i mladi rukometaši pod vodstvom trenera Kasima Kamenice, za koje su, među ostalima, igrali Iztok Puc, Vladimir Jelčić, Zlatko Tomljanović i Ivica Gudelj.