Rendulić ostao nedostižan, ali se Rožman našao ispred dobro poznatih imena
Proteklog vikenda zaključeno je osmo kolo Wwin Premijer lige. I dok se širom starog kontinenta privremeno spustio zastor na klupski nogomet, pravo je vrijeme da malo zavirimo pod kategoriju zvanu statistika.
U mostarskom nogometnom mikrosvemiru osam kola sasvim je dovoljno da vam skroji sudbinu. U tom razdoblju možete postati taktički genije ili veliki promašaj na klupi. Možete biti i nešto između te dvije krajnosti što opet nije dovoljno dobro.
Klupa HŠK Zrinjskog oduvijek je imala taj teret, pa čak i pobjede nekad nisu bile dovoljne da zaslužite povjerenje navijačkog puka.
Rožman blizu savršenog, Ivanković za dlaku uspješniji
Simon Rožman je užarenu klupu Zrinjskog preuzeo nakon trakavice i dugog rastanka kluba s Igorom Štimcem. U takvom trenutku, koji je donio duboke podjele i dosegnuo nenogometne razine, malo tko bi na prvu bio prihvaćen od strane svih navijača. Ipak, tihim radom i glasnim rezultatima, čini se da je Rožman utišao kritičare, a u prilog mu ide i podatak da bilježi treći najbolji start nakon osam utakmica na klupi Plemića.
Da nije bilo onog nes(p)retnog poraza od Borca, mogao se barem izjednačiti s Mariom Ivankovićem koji je na učinku od 22 boda iz prvih 8 utakmica kao glavni trener Zrinjskog. Zanimljivo, i njega je savršenog učinka koštao upravo "kiks" protiv Borca. Pod Bijelim Brijegom bilo je 1:1, u sklopu šestog kola.
Nitko kao Rendulić
Prvi trener koji je Zrinjski uspio uvesti u grupnu fazu Konferencijske lige svoju kampanju na klupi Plemića počeo je savršeno. Osam pobjeda iz isto toliko utakmica u prvenstvu lansiralo je Zrinjski daleko, u vrlo ranoj fazi proljetnog dijela prvenstva, u odnosu na konkurente.
Rendulićev Zrinjski izgledao je kao dobro podmazan stroj koji suparnike melje bez previše emocija. Dobrim početkom Rendulić je kupio mir, ali ni kasniji povijesni ulazak u Konferencijsku ligu uz konkurentnost u prvenstvu, nije bio dovoljan da sačuva posao.
Jakirović, Petrović i Štimac izjednačeni
Sedamnaest bodova iz prvih osam prvenstvenih utakmica učinak je koji vežemo za Jakirovića, Petrovića i Štimca. Naravno, sva trojica su na kraju svoju avanturu završila različito.
Jakirović je porušio sve rekorde, osvojio prvenstvo, postavio standarde u igri koje su kasnije pokušali kopirati i treneri drugih domaćih klubova te bio nadomak izbacivanja Slovana što bi značilo skidanje slovačkog prokletstva i igranje grupne faze Konferencijske lige godinu prije nego je to pošlo za rukom Renduliću.
Željko Petrović i Igor Štimac bili su možda i najosebujniji treneri od svih nabrojanih, ali od titula koje se broje, na kraju su se morali zadovoljiti samo Kupom BiH.
Za velike stvari treba vremena
Osam prvenstvenih utakmica možda nije dovoljno da se donese konačan sud o jednom treneru, ali u Zrinjskom je sasvim dovoljno da se stvori određena slika. Dovoljno da se tribine smire, da svlačionica povjeruje treneru i da se oko klupe počne graditi nešto što u Mostaru nikada nije lako izgraditi – strpljenje.
Rožman je nakon osam kola napravio ono što je na užarenoj klupi Zrinjskog možda i najteže: kupio je vrijeme. A u nogometnom Mostaru vrijeme je često najvrjedniji privilegij koji trener može imati.
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
