Nakon pet kola vidi se Rožmanov potpis

Pet prvenstvenih utakmica nije dovoljno za konačne sudove, ali jest dovoljno da se vidi u kojem smjeru momčad ide. Kod Zrinjskog je taj smjer nakon pobjede protiv BSK-a prilično jasan. Simon Rožman uspio je u kratkom vremenu posložiti momčad koja danas izgleda uređenije, sigurnije u posjedu i znatno konkretnije u završnici nego na početku njegova mandata. Rezultat 3:1 mogao je biti i uvjerljiviji jer su Mostarci stvorili dovoljno prilika za još nekoliko pogodaka, a gostujući vratar Modić bio je glavni razlog što se BSK nije vratio kući s težim porazom.

Nije sve na jednom igraču

Zrinjski trenutačno najviše dobiva na tome što više ne mora čekati individualni potez jednog igrača. Napadi imaju smisla, kombinacije se ponavljaju, vezni red i krila ulaze u završnicu u pravom trenutku, a lopta se kreće brže nego ranije. To se najbolje vidi po tome koliko različitih igrača dolazi u prilike. Ćuže je zabio nakon Bilbijine asistencije, Ilić je ponovno bio strijelac, Abramović je imao svoj pokušaj, Vidović je u završnici mogao dodatno povećati prednost, a Bilbija je uz 200. pogodak u dresu Zrinjskog ponovno sudjelovao u gotovo svemu opasnom što je domaćin napravio.

Nakon pet kola možda je najveća Rožmanova zasluga to što gotovo svaki igrač izgleda bolje nego prije. Neki igraju brže, neki jednostavnije, neki su dobili jasniju ulogu, ali gotovo svi djeluju korisnije unutar momčadi. Zrinjski više nema toliko praznog hoda u igri, a ni onog dojma da nekoliko pojedinaca mora rješavati ono što momčad nije uspjela proizvesti kao cjelina. U tome se vidi trenerov potpis više nego u samom broju pobjeda.

Ilić igra svoju igru

Posebna priča postao je Antonio Ilić. Pet pogodaka u pet utakmica više se ne može nazvati dobrim ulaskom u sezonu. To je već ozbiljna konstanta. Protiv BSK-a ponovno se našao tamo gdje napadač mora biti, utrčao na loptu i mirno završio akciju za 3:1, a ranije je pogodio i vratnicu. Važno je i to što njegovi pogoci ne dolaze iz ničega. Momčad ga redovito dovodi u dobre situacije, a on ih koristi. Takva serija više govori o sustavu i povjerenju nego o trenutnoj inspiraciji.

Jedna stvar boli

Ipak, obrana protiv BSK-a nije ostavila isti dojam kao u prethodnim utakmicama. Već u prvih petnaestak minuta gosti su dvaput uspjeli doći iza zadnje linije, a kod pogotka za 2:1 Zrinjski je previše lako ostao otvoren. Keranović je probio stranu, ubacio, a lopta se od Jakovljevića odbila u mrežu. Sam autogol može se pripisati nesreći, ali način na koji je BSK došao do te situacije mora zabrinuti više od samog pogotka. Protiv kvalitetnijeg protivnika takve stvari se kažnjavaju ranije i češće.

Tu zato treba malo stati s pohvalama zadnjoj liniji. Obrana jest stabilnija nego prije, razmaci među linijama uglavnom su bolji, ali još nema dovoljno utakmica bez većih propusta da bi se moglo reći da je taj dio igre potpuno riješen. BSK je pokazao da Zrinjski još može zaplivati kada izgubi ravnotežu između napada i osiguranja iza lopte, posebno u trenucima kada ima kontrolu i krene po dodatni pogodak.

S druge strane, ono što mora veseliti Rožmana jest količina prilika koju njegova momčad stvara. Zrinjski protiv BSK-a nije pobijedio zato što je iz tri udarca zabio tri gola. Naprotiv, mogao je zabiti još nekoliko. Modić je branio Iliću, Abramoviću i Grbiću, Ilić je pogodio vratnicu, Ćuže je u prvom dijelu mogao završiti akciju sam, a Vidović se u sudačkoj nadoknadi spetljao u situaciji koja je mirisala na četvrti pogodak. Takve utakmice treneri vole jer realizacija varira, ali proizvodnja prilika puno više govori o kvaliteti igre.

Majstor ostaje majstor

Bilbijin 200. pogodak posebna je priča, ali možda je za ovu momčad još važnije što kapetan više ne mora sam nositi cijeli napad. Protiv BSK-a zabio je, asistirao Ćuži, sudjelovao u kombinacijama s Ilićem i Abramovićem i ponovno pokazao koliko je opasniji kada oko sebe ima igrače koji rade svoj dio posla. Zrinjski je godinama navikao da Bilbija riješi problem. Ovaj Zrinjski pokušava stvoriti dovoljno problema protivniku da ih ne mora uvijek rješavati samo Bilbija.

Nakon pet prvenstvenih utakmica zato se već može dati prvi ozbiljan sud o Rožmanovu radu. Momčad izgleda podignuto, organiziranije i momčadskije. Igrači djeluju sigurnije u svojim ulogama, napad proizvodi prilike, a intenzitet je bolji. To još nije materijal za velike zaključke o sezoni, pogotovo dok obrana povremeno dopušta situacije kakve je BSK imao u Mostaru, ali razlika u odnosu na početak sezone dovoljno je velika da se više ne može svesti na prolaznu formu.

Zrinjski je danas momčad s jasnijom idejom nego prije pet utakmica. To je za ovu fazu sezone možda i najvažniji podatak. Rezultati dolaze, Ilić zabija iz kola u kolo, Bilbija je i dalje središnja figura, a ostatak momčadi izgleda kao da više ne čeka da njih dvojica riješe sve sami. Rožman je dosad napravio puno toga kako treba. Sljedeći korak bit će potvrditi da obrana može pratiti ono što napad već vrlo uvjerljivo radi.

Sve Dujine komentare pročitajte OVDJE.