Ostala je još jedna prilika, sada se rizik mora preuzeti
Priča je vrlo jednostavna. I bila je nakon što se reprezentacija BiH plasirala na Svjetsko prvenstvo. Četiri boda za prolaz u nokaut fazu. Jedan remi i trijumf protiv Katara. I stvari se za sada razvijaju u tom pravcu, međutim, nikada se ne može pretpostaviti što jedna utakmica sa sobom nosi.
Tako je BiH protiv Švicarske za 15-ak minuta uspjela primiti četiri gola, ostati bez Muharemovića i dijelom pokvariti sve ono što je građeno posljednjih mjeseci. Jer poraz od 1-4 mora ostaviti traga bez obzira u kojem trenutku došao, a ovdje se radi o utakmici Svjetskog prvenstva, nekoliko dana prije presudne. I opet je stvar na prvu rekli bismo jednostavna.
Brzi reset
Brzi reset, promjena plana i onda svega što ta promjena s sobom nosi. Prije svega u taktičkom smislu. Jer put u kojem bi opet reprezentacija BiH krenula kao u prethodna dva susreta nismo sigurni da je garancija trijumfa. Može biti, ali opet Katar koliko god je i u težoj situaciju od BiH isto tako ima jedan bod.
Sergej Barbarez je krenuo s Džekom i Šunjićem, bez Bajraktarevića i Lukića, dok je Yakin napravio dvije izmjene, promijenio je pod pritiskom javnosti igrača koji je bio i najbolji protiv Katara, Vargasa. Denis Zakaria i Ruben Vargas su ostali na klupi, dok su od prve minute zaigrali Fabian Rieder na krilu i Silvan Widmer. Obojica na desnoj strani. Što nije mala promjena. Od početka je BiH bila u problemima.
Dva napadača Švicarske su razvlačila stopere BiH, pokušavali ići što više "na stranu" lijevo ili desno. "Desetka" Švicarske je bila iza leđa, Šunjića i Tahirovića, dok je u sredini Yakin dobio neku vrstu romba. Pod visokim pritiskom Švicarci su puštali loptu bekovima reprezentacije BiH, koji su bili u problemu. BiH ima taj problem iznošenja lopti.
Nema smirenosti, kombinatorike, proigravanja uz aut linije ili suradnje stopera s veznjacima, nema igrača koji bi se spustio skoro do ivice kaznenog prostora pa prebacio loptu na protivničku polovinu. Nema igrača koji pronalazi rješenje u takvim situacijama nekim eventualnom dijagonalnim dodavanjima, prebacivanjem strane, u situacijama kada bi se na posjed dodao određeni ritam, pa i stvorio slobodan prostor.
Švicarci su bili strpljivi
Ovako gledamo neka ispucavanja, često to izgleda čak i panično, a nemali broj put se lopte vraćaju golmanu koji je pod pritiskom i koji može pogriješiti. Švicarci su "grizli", nakon drugog predaha u 71. minuti je Yakin je napravio trostruku zamjenu. Johan Manzambi, Rubén Vargas i Djibril Sow su ušli u igru. Prva dvojica izuzetno ofenzivni, odmorni, svježi. Jednom su trebale tri minute, jednom deset, da zabiju po gol.
Za selekciju koja se bori, čiji se igrači troše u velikoj mjeri, četiri gola nakon svega što su recimo uradili do 75. minute je svakako poražavajuće i može ostaviti traga. Puno toga se uradilo ali na kraju kao da nije ništa. U ovakvoj situaciji uvijek ostaje jedno pitanje u zraku - što bi se dogodilo da je recimo BiH krenula otvoreno, "grlom u jagode", kakav bi krajnji rezultat bio? Možda isti! Tko zna.
Kako je Osim sve preokrenuo u Italiji
Stariji se sjećaju, Italije 1990. godine i prvog nastupa Jugoslavije. Završilo je 1-4, sljedeći protivnik je bila Kolumbija koja je već ima jednu pobjedu na svom kontu i bila je jako blizu prolaska dalje. Jugoslavija je bila pod velikim pritiskom, Osim također. Osim je nakon mučenja koje je trajalo 45 minuta, ostavio u svlačionici Kataneca koji je bio stub obrane, dok je priliku dobio Robert Jarni. Tada mladi igrači koji je zaigrao na boku. Na kraju je trijumf došao nakon jednog centaršuta, dok je gol Jozića puno toga promijenio.
Nešto će i Barbarez morati promijeniti. Netko će morati preuzeti rizik. Netko će u veznom redu morati uzeti tu loptu i nešto odigrati. Prema naprijed, na bokove, koji će morati ići visoko. Koji će morati poslati što je više lopti pred protivnički gol. Morat će se puniti kazneni prostor, stvarati gužva, morat će šutirati iz svih mogućih pozicija. Jer izbora nema.
