Zlatna Rezerva vol. 2

Namjestio novi friz – i obrisan sa popisa!

Iako će mnogi reći da je Leroy Sane imao sjajnu sezonu u Manchester Cityju, oni koji bolje prate utakmice tog kluba znaju koliko je Sane pao u formi u zadnje vrijeme. I koliko zna biti iritantno sebičan. I tvrdoglav.
Sport / Nogomet | 05. 06. 2018. u 09:00 Zlatna rezerva | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Joachim Löw nije glup. I nije ga strah ničega. Već 12 godina vodi Njemačku, prevalio je preko sebe dvije generacije Elfa, onu koju je stvarao Klinsmann i onu koju je stvorio on sam. S tom svojom uzeo je naslov prvaka svijeta.

U njegovoj friškoj generaciji Leroy Sane nikada nije bio jedan od ključnih igrača, uostalom, iako je dečko senegalskih korijena  prilično skrenuo na sebe pozornost još dok je igrao u Schalkeu, Löw  ga je jedva uvrstio u širi spisak za prošlo Europsko prvenstvo. I čitavo natjecanje je proveo na klupi, zaigravši tek kada je bilo kasno za sve nade Njemačke – u onom polufinalu koje su izgubili od Francuza.

Kome si ti, bola', zvijezda?

Čak ni status zvijezde u Manchester Cityju nije ga bitno privukao kamenom srcu njemačkog izbornika. Ne treba biti previše vidovit pa skužiti kako, iako nije standardan u PSG-u, srce Joachima Löwa više kuca za Juliana Draxlera. Pitate li se zašto? Jednostavno, Draxler je jednako imaginacijski raspoložen igrač, ali nije „ljutko“, nije tvrdoglav i „neosedlan“, kakvim se ponekad zbilja pokaže Sane.

Draxler je tehnikom sličan, s tim da je Sane brži, ali samo kada ispred sebe ima otvoren teren i „jedan na jedan“. Što se tiče nogometne inteligencije, Draxler je hladnije glave i koristi je u svakom trenutku, dok Sane ima dva lica – smireno kada sve ide po planu i nepredvidivo kada ništa ne ide kako treba. Tada unese nervozu u čitavu momčad i skon je dovikivanju i svađanju sa suigračima. Da ne govorimo o taktičkoj nedisciplini i „siljenju lopti“ koje zna pokazati u i Cityju, a pogotovo u reprezentaciji, gdje je lišen Guardiolinog šablona.

Ne trebaju mu dva Ozila?

I da, Saneova sezona je bila jako duga, puno duža od Draxlerove, koji je rjeđe bio u sastavu Pariza, a svi koji pratimo utakmice Manchester Cityja (kao i sve ostale) vidjeli smo koliko je Sane pred kraj „izdušio“, kao i još nekoliko igrača mančesterskih nebesko-plavih. Löw ima tu komotnu situaciju da objektivno sagleda stvari i usput dadne sebi za pravo, ne plašeći se konzekvenci, – umoran, nervozan i nestrpljiv Sane mu ne treba.

Njemačka ionako nikada nije igrala mimo momčadskog duha i dovoljna mu je muka „playmaker“ Mesut Ozil, koji se također joguni čim stigne i čupa živce Löwu iz utakmice u utakmicu, ali je ipak senator. Dvojica igrača istog jogunastog karaktera čine se previše za Joachimov Elf – i jedan je morao ostati doma gledati SP preko televizora.

Neodlazak Sanea u konstelaciji činjenice da za Njemačku u Rusiju idu igrati Kroos, Goretzka, Draxler, Ozil, Gundogan, Khedira, Reus i Rudy (govorim o sredini terena i krilima) i nije neka velika tragedija. Ali je činjenica da je veliki dio sportske javnosti i navijača zabezeknut odlukom njemačkog izbornika.

Može biti da ga izbornik baš i ne voli

No, treba li napominjati da on najbolje zna tko mu treba i tko mu može „mutiti vodu“. Možete se pitati zašto Reus, kada nije ni sjena onog starog Reusa? Možda Löw jednostavno traži odmorne i gladne, a ujedno spremne slušati sve taktiče zamisli trenera? I one koji znaju da im je zadnja prilika za gristi, poput Maria Gomeza ili Thomasa Mullera. Traži ratnike koji će igrati turnir kao da su u filmu 300, koji će igrati kao da su Njemačka.

Leroy Sane? Možda je u očima Joachima Löwa tek nadobudna zvjezda. Ne bi čudilo. Šteta za frizuru, jer taman što je spustio i ispleo svoju prepoznatljivu „čupu“ (i to je znak da nije zadovoljan i da želi makar kozmetički promijeniti nešto u svom nastupu), Leroy Sane je prebrisan s liste putnika Rusiju. Možda je baš frizura, uz očajnu igru u prijateljskoj protiv Austrije, bila ona mala kap koja je prelila čašu...a Löwu se, eto, može. A zašto ne bi moglo?

Kopirati
Drag cursor here to close