Liga prvaka pokraj jezera: Priča o posebnom Sinigagliji
Nije baš uobičajeno ići na nogometnu utakmicu, a prije ulaska na stadion zastati i pogledati jezero.
U Comu je to sasvim normalna stvar, a od ove sezone u takvom ambijentu igrat će se i utakmice najprestižnijeg klupskog nogometnog natjecanja.
Stadion je smješten praktički uz obalu jezera Como, nekoliko minuta od središta grada. Iza jedne strane stadiona je voda, u daljini planine, a na drugoj strani gradske ulice.
U takvom okruženju nogometni stadion djeluje pomalo nestvarno, ali u Comu je već gotovo stotinu godina dio svakodnevice koja ovaj klub i grad odvaja od drugih.
Veslač, olimpijac i heroj
Stadion Sinigagila otvoren je 1927. godine i dobio je ime po Giuseppeu Sinigagliji, veslaču iz Coma, olimpijcu i ratnom heroju. Njegova veslačka karijera započela je u lokalnom klubu Canottieri Lario. Svojom upornošću postao je ključna figura talijanskog veslanja, a osvajač je nekoliko odličja sa svojim veslačkim partnerom Teodorom Marianijem.
-webp.webp)
Ipak, ono po čemu će ostati najpoznatiji je herojstvo koje je pokazao za vrijeme Prvog svjetskog rata. Početkom rata ostavio je svoju sportsku karijeru i pridružio se talijanskoj vojsci.
Poginuo je 10. kolovoza 1916. godine na brdu Monte San Michele, poznatijem kao "Brdo smrti".
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Danas, stadion Coma stoji kao vječni spomenik palom heroju.
Nije to stadion koji će vas impresionirati veličinom. Nema desetke tisuća gledatelja, nema futuristički izgled i sve ono što danas uz stadione najvišeg ranga obično ide.
Ali ima priču.
Nogomet se na ovom prostoru igrao i prije nego što je Sinigaglia izgrađen.
Godine 1906. ondje je odigrana jedna od prvih nogometnih utakmica u Comu, a protiv domaćih igrača našla se skupina ljudi iz cirkusa Buffalo Billa koji je tada gostovao u gradu.
Utakmica je završila bez pobjednika, a sudio ju je nitko drugi nego sam Buffalo Bill.
Došla su bolja vremena
Dvadesetak godina kasnije, 1927. godine, otvoren je stadion koji danas poznajemo kao Sinigaglia.
Od tada je kroz stadion prošlo gotovo stoljeće nogometa.
Bilo je boljih i lošijih razdoblja, velikih utakmica, ispadanja, povrataka i vremena kada je Serie A izgledala prilično daleko.
Danas je priča potpuno drugačija. Klub je dobio nove vlasnike, ambicioznije planove, a u priču je ušao i Cesc Fàbregas.
Nekadašnji veznjak Arsenala, Barcelone i Chelseaja prvo je stigao kao igrač, potom radio u stručnom stožeru, a zatim preuzeo i mjesto glavnog trenera. Como je postao stalni prvoligaš, a ove sezone će po prvi put igrati i Ligu prvaka.
Stadion koji ima dušu
Sve to donijelo je i jedan problem koji je, zapravo, lijepo imati. Interes je veći nego ranije, a Sinigaglia je relativno mali stadion.
Za klub koji želi napraviti ozbiljan iskorak u talijanskom nogometu, pitanje kapaciteta i modernizacije stadiona teško je zaobići.
Napraviti veći stadion, možda i ne bi bilo toliko zahtjevno, koliko je zahtjevno odreći se svega onoga što ovaj stadion nosi sa sobom.
Njegov položaj teško je ponoviti. Stadion je praktički u gradu, a jezero je toliko blizu da ga se može vidjeti s tribina. U vremenu kada se veliki stadioni uglavnom grade izvan gradskih središta, Sinigaglia djeluje kao ostatak nekog drugog nogometa.
Činjenica je da se stadionu, bez obzira na sve promjene oko njega, dogodilo ono najbolje što se jednom nogometnom stadionu može dogoditi. Postao je dio identiteta kluba, prepoznatljiv po svojoj posebnosti koja ne sadrži glamur i sjaj, već čistu prirodu. Netaknutu i sačuvanu od vanjskih utjecaja. Dok s jezera dopire svježina.
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
