Aj nek opet bude dosadno

Prošli put sam napisao da pobjede Zrinjskog postaju dosadne. Devet pobjeda u deset kola, protivnici padaju jedan za drugim, čak je i obrana počela izgledati kako treba. A onda je pod Bijeli Brijeg stigao pretposljednji Radnik i pobrinuo se da nam ne bude dosadno. I neka je, ali ovakvu zabavu ipak ne bih ponavljao.

Deset pobjeda u 11 kola, 30 bodova i osam više od Borca, uz dvije odigrane utakmice više. Rezultati su odlični, tu nema rasprave. Ali ono protiv Radnika bilo je daleko od dobrog. Zapravo, teško se sjetiti lošije predstave Zrinjskog ove sezone.

Karačić je imao posla

Početak nije mogao biti bolji. Šesta minuta, lijepo uigran korner i Antonio Ilić zabija svoj deveti prvenstveni pogodak. Protiv pretposljednje momčadi lige, na domaćem terenu, to je trebao biti uvod u još jednu mirnu večer.

Umjesto toga, Zrinjski je nakon vodstva praktički stao. Nije bilo prave igre ni ritma, a Radnik je s vremenom shvatio da se pod Bijelim Brijegom ipak ima čemu nadati.

Posebno je zabrinjavao broj individualnih pogrešaka. Obrana je ponovno plivala, a Goran Karačić morao je popravljati ono što njegovi suigrači nisu odradili kako treba.

Ghorzi je ozbiljno zaprijetio, Karačić sjajno obranio, a u završnici je Ijoma poslao loptu tik pokraj vratnice. Malo je nedostajalo da Radnik odnese bod iz Mostara.

Prošli put sam pohvalio obranu nakon utakmice u Zenici. Iza te pohvale i dalje stojim, ali protiv Radnika ponovno smo gledali stare boljke. Zrinjskom u tom dijelu momčadi očito nedostaje kvalitete i zimski prijelazni rok trebao bi iskoristiti za pojačanja.

Jer nije baš neki plan za osvajanje naslova očekivati da Karačić svaku utakmicu odradi i svoj i tuđi posao.

Čak je i protiv Borca bilo bolje

Zvuči pomalo čudno nakon pobjede, ali meni je Zrinjski u porazu od Borca izgledao bolje nego protiv Radnika.

Tamo je sudac svojim odlukama masakrirao utakmicu, a ovdje takvog opravdanja nema. Gigović je uglavnom sudio korektno, iako je, čini se, žute kartone zaboravio ponijeti. Igračima Radnika dopuštalo se dosta toga, ali nema smisla tražiti opravdanja za ono što smo gledali.

Premalo ideje, premalo pravih prilika i previše nervoze. Zrinjski je nakon ranog vodstva trebao preuzeti kontrolu, a umjesto toga dopustio je Radniku da do posljednjih minuta vjeruje u izjednačenje.

I dok su gosti tražili pogodak, domaći su sve više gledali prema satu. Nije baš slika koju smo očekivali od momčadi koja je posljednjih tjedana djelovala tako uvjerljivo.

Pravi ispiti tek dolaze

Nećemo nakon jedne loše utakmice praviti dramu. Zrinjski je na vrhu ljestvice i zasluženo je tamo. No, prednost nad Borcem nije razlog za opuštanje, pogotovo jer Banjolučani imaju dvije utakmice manje.

Nakon Kupa u Laktašima slijede Željezničar na Grbavici i Sarajevo pod Bijelim Brijegom. To su utakmice u kojima će se najbolje vidjeti koliko ova momčad trenutačno može i koliko je spremna za borbu za naslov.

Je li Zrinjski prvi favorit? Po dosadašnjim rezultatima svakako. Ali s konačnim procjenama pričekao bih polusezonu. Dotad treba poraditi na slabostima koje su protiv Radnika ponovno isplivale na površinu.

Napad radi svoj posao. Ilić i Bilbija imaju po devet pogodaka, a uz malo više sigurnosti u ostatku momčadi i ovakve bi utakmice morale biti znatno mirnije.

Prošli put sam napisao: "Simone, ovo postaje dosadno..."

Nakon Radnika imam samo jednu molbu.

Aj nek opet bude dosadno.

Sve Dujine komentare pročitajte OVDJE.