Simone, ovo postaje dosadno...

Sjećate li se onih otrovnih strelica koje su letjele prema Simonu Rožmanu nakon ispadanja Zrinjskog iz Europe? Nije se čovjek pošteno ni raspakirao u Mostaru, a već su neki znali da nije za Zrinjski. Da nema igru, da ne zna što radi, da ovo neće završiti dobro.

Danas, nakon devet pobjeda u deset prvenstvenih kola, ti su glasovi nekako utihnuli. A Simon? Simon samo pobjeđuje. I pomalo postaje dosadan.

Čelik pokušao, Zrinjski odradio

U Zenici je trebalo biti neugodno. Čelik agresivan, domaći teren, puno duela, borba za svaku loptu. I doista, prvih pola sata nije izgledalo kao da će Zrinjski prošetati do pobjede. Domaći su pokazali zube, a čak su i s igračem manje uspjeli zaprijetiti.

Ali onda je Zrinjski napravio ono što u posljednje vrijeme radi gotovo rutinski. Pričekao je svoju priliku, zabio prvi, pa drugi, pa za svaki slučaj i treći. Bilbija dvaput, Ilić jednom. Tri komada, tri boda i doviđenja.

Naravno, netko će reći da je Čelik od 34. minute igrao s desetoricom. Točno. Ali sjetimo se koliko smo se puta nagledali Zrinjskog koji se muči i protiv desetorice, koji ima loptu, a ne zna što će s njom. Ovaj put nije bilo panike. Bilo je malo čekanja, a onda je posao riješen.

A gdje je nestala ona obrana?

Moram priznati još nešto. U prethodnim komentarima dosta sam kritizirao obranu Zrinjskog. I nisam bio jedini. Previše prostora, previše nesigurnosti, previše situacija u kojima se od Gorana Karačića očekivalo da spašava stvar.

E, pa u Zenici je to izgledalo sasvim drukčije.

Nije Čelik bio bezopasan, imao je nekoliko pokušaja, posebno u prvom poluvremenu, ali obrana Zrinjskog djelovala je sigurnije, mirnije i organiziranije. Nije bilo onog osjećaja da će svaka malo ozbiljnija lopta prema šesnaestercu završiti problemom.

Jedna utakmica, naravno, ne znači da su svi problemi nestali. Ali ako sam ih kritizirao kada nisu izgledali dobro, red je pohvaliti ih kada svoj posao odrade kako treba.

Simone, ima li kraja?

Devet pobjeda u deset kola. Pet bodova prednosti ispred Borca, koji ima utakmicu manje. Bilbija na devet pogodaka, Ilić na osam, Ćuže također među najboljim strijelcima lige.

A tek smo prije nekoliko tjedana slušali kako Rožman nije pravi čovjek za Zrinjski.

I tu se možda krije najzanimljiviji dio cijele priče. Rožman nije odgovorio velikim izjavama, prepucavanjima ili objašnjavanjima po medijima. Odgovorio je pobjedama. Jednom, drugi put, treći put... I tako devet puta.

Neću tvrditi da je Zrinjski savršen. Nije. Ima tu još stvari koje se mogu i moraju popraviti, a prvenstvo se ne osvaja u listopadu. Doći će i teže utakmice, lošiji dani i trenuci kada će se ponovno morati pokazati koliko ova momčad stvarno vrijedi.

Ali zasad je teško pronaći nešto za ozbiljno prigovoriti čovjeku koji gotovo svakog protivnika isprati s terena bez previše drame.

Zato, treneru, ovo stvarno postaje dosadno.

Dođete, pobijedite, uzmete tri boda i odete kući.

Može li barem malo neizvjesnosti? Čisto da imamo o čemu pisati.

Sve Dujine komentare pročitajte OVDJE.